Dragi moji Mlačani,

Evo, prošlo je mjesec dana otkako su naši dragi gosti otišli. Pa tako s vremenskim odmakom, nakon što su se dojmovi slegnuli, možemo vidjeti što se zapravo dogodilo.

Mi Baričevićke smo u tu priču upale jer smo same bile vani (Barcelona 2000., Budimpešta 2001., Milano 2005.) na Europskim susretima mladih i tamo iskusile to zajedništvo mladih iz cijele Europe. Taj neopisivi osjećaj bliskosti s tolikim ljudima smo htjele i Vama približiti. Kad smo prošle godine u Milanu saznali da će ovogodišnji Susret biti u Zagrebu, bili smo i više nego iznenađeni. Međutim, kada nas je Pao-Yu, negdje u rujnu, kontaktirao, sve je postalo vrlo stvarno. Malo po malo, skupila se Pripremna skupina, koja Vam je vrlo dobro poznata i koja je odradila vrlo velik posao prije, tijekom Susreta, a i još nije gotovo.

Jedna od najvažnijih zadaća bila nam je prikupljanje smještaja za mlade goste, kao što i sami znate, radili smo to na sve moguće načine. Trebalo je naći smještaj za oko 25-30 tisuća mladih, tako da i sami znate, u ovom projektu je sudjelovalo preko 160 župa iz Zagreba i Zagrebačke županije. Moram Vam priznati, da sam ispočetka bila skeptična. Zato sam i kao cilj stavila brojku 150 gostiju, da potaknem one koji su neodlučni, pa sam se nadala da ćemo sakupiti barem 50 do 70, što bi bilo odlično. I dugo smo stajali na 8, pa na 20, ali kad smo na onom sastanku za obitelji došli do broja 150, bila sam vrlo ugodno iznenađena i ponosna. Jer nije se radilo samo o tome da smjestimo što više ljudi kod nas, nego i da što više naših župljana osjeti tu čaroliju koja se događa tih dana.

Ono što me najviše iznenadilo je Vaša spremnost da dođete po svoje goste u školu, da ne moraju sami tražiti put do kuće gdje su smješteni, nakon što su već iscrpljeni uspjeli doći do naše župe. Gdje god sam bila, nigdje to nisam doživjela i zato Vam hvala.

28. prosinca u školi je sve bilo spremno za doček. Morali smo biti spremni od jutra, jer nikad se ne zna kada bi netko mogao naići. Cijelo jutro ništa, već smo bili pomalo obeshrabreni i zabrinuti, a onda su počeli dolaziti, različiti jezici su frcali na sve strane, sve je vrvilo, smijalo se, kuhalo kavu, bilo je fantastično. Većina gostiju je stigla 28., ali Poljaci su zbog nekih problema kasnili, tako da je i 5 obitelji iz naše župe svoje goste čekalo malo duže. Ovim putem im se ispričavamo, ali to su neke svari na koje ne možemo utjecati.

Sve u svemu, u našoj župi je bilo smješteno 10 Nijemaca, 16 Latvijaca, 25 Francuza, 59 Poljaka, 25 Rumunja, 1 Estonka, te 2 djevojke iz Bosne i Hercegovine. Ukupno smo ugostili 138 gostiju.
Tijekom Susreta molitve su se održavale u crkvi, a ostali sadržaji u našoj osnovnoj školi. Gosti su bili oduševljeni gostoprimstvom kojim su dočekani, našom crkvom o kojoj im je poslije sv. Mise, Župnik govorio.
Ono što je mene najviše zanimalo je kakvi su Vaši dojmovi, doživljaji, što smo imali prilike čuti na sastanku 07. siječnja.

Hvala župniku Anđelku Kufrinu na podršci da naša župa sudjeluje u Susretu. Također samo neizmjerno zahvalni ravnateljici osnove škole Velika Mlaka, gđi. Đurđi Ivičar–Felja, na podršci iskazanoj otvaranjem škole tijekom Susreta, te gospodinu domaru Veljku Perici na tehničkoj podršci bez koje ne bismo mogli.

Ali najviše hvala svima Vama koji ste otvorili svoja srca za nova iskustva. Hvala što ste pomogli u ostvarenju Hodoćašća povjerenja na zemlji.