Iako Jakovu od Bitetta ili Ilircu ovaj tekst Drugog vatikanskog sabora nije bio poznat, on ga je na svoj način ipak ostvarivao u svome vremenu.
Rođen je negdje oko godine 1400. na jadranskim žalima, najvjerojatnije u Zadru, od oca Leonarda i majke Beatrice Varinguer. O njegovu djetinjstvu ne zna se gotovo ništa. No, može se pretpostaviti da je bio dobar i pobožan kad je već kao dvadesetogodišnjak, u želji da ostvari kršćansku savršenost po izvršavanju evanđeoskih savjeta, stupio u Zadru kao brat pomoćnik među franjevce opslužitelje. Njegovo je ozbiljno nastojanje oko savršenosti iz dana u dan sve više raslo.

1438. Jakov je pratio svoga provincijala kao pratilac na putu u Italiju. Došavši u Bari, iz nama nepoznatih razloga, zamolio je da smije provoditi život u tamošnjoj redovničkoj pokrajini. Molbi mu je bilo udovoljeno, pa je tako kreposni brat proveo najprije dvanaest godina u raznim samostanima, dok nije napokon određen za Bitetto, gdje uz samo mali prekid ostaje do svoje smrti.

Kako su tadašnji franjevački samostani živjeli većinom od milostinje, bio je određen neki redovnik koji bi okolo prosjačio.

Kako je bio čovjekoljubiv, vidjelo se najviše godine 1482. za vrijeme jedne pošasti kuge. Tada je pokazao herojsku ljubav i uslužnost prema kugom zaraženim bolesnicima. Bog je njegovu djetinju vjeru, njegovo nepokolebljivo pouzdanje i nesebičnu ljubav potvrdio mnogim čudesnim znakovima. Tim je očitovao koliko Mu je mio. Brat Jakov umro je 1485. na glasu svetosti te je već od 1505. bio štovan javnim štovanjem.