Broj |
11 |
Godina |
2 |
Listopad, `00 |
|
© K_com Dtg Ltd 2005. |
|
|
|
![]() |
|---|
| sramota | Sotona danas | |||||
|---|---|---|---|---|---|---|
Hrvatski sveci |
||||||
![]() |
Piše: | |
| Pavao Maković | ||
Hrvatski sveci |
||
| Blaženi Gracija Kotorski |
||
![]() |
U malome selu Mulo, u Boki Kotorskoj, 27. studenoga 1438. rođeno je dijete, kome su na krštenju nadjenuli ime Gracija (milost), kao da su tim imenom htjeli označiti cijeli kasniji život ribara i mornara, redovnika i sveca. Kao dijete siromašne ribarske obitelji prvu je mladost proživio na moru kao ribar i težak na škrtoj zemlji. Uskoro je postao mornar i na jednom od svojih putovanja po Jadranskom moru od svog rodnog mjesta do Venecije, tražio je ne samo materijalnu dobit, nego i duhovna dobra. Tako je jednom 1468. godine slušao nadahnutoga propovjednika bl. Šimuna iz Camerina, augustinca, glasovitog pučkog misionara onoga doba. Riječ bl. Šimuna bila je kao sjeme zasijano u Gracijino srce, koje je uskoro donijelo plod. Gracija je, naime, odlučio napustiti dotadašnji način života i potpuno se posvetiti Bogu. Pokucao je na vrata samostana augustinaca i počeo živjeti kao samostanac u siromašnom samostanu na brdu Ortone, nedaleko Padove. |
|
Nakon 15 godina pokorničkog života iz Ortone dolazi u samostan na otočiću sv. Kristofora u Veneciji. Tamo je proveo posljednje godine svoga života i sveto preminuo u 70. godini, 9. studenoga 1508. Tijelo mu je bilo najprije pokopano u zajednički grob, a nakon kratkog vremena položeno je u novi mramorni sarkofag i bilo izloženo štovanju vjernika. Mnogi su tvrdili da su dobili brojne milosti po njegovu zagovoru. Nakon pada Napoleona pustinjaci sv. Augustina napustili su otočić sv. Kristofora i tijelo bl. Gracije darovali njegovu rodnom mjestu. Tako je nakon 250 godina u velikom narodnom slavlju lađa vratila u rodno selo najvećeg sina toga primorskog mjesta. Papa Leon XIII. odobrio je trajno štovanje skromnog redovnika i Graciju 1889. g. proglasio blaženim. Gracija je bio čovjek skromnog podrijetla (težak i ribar). Zaputio se u veliki svijet kao mornar. Kad se odlučio za redovnički život, nije se htio baviti knjigom i postati svećenik, nego je živio kao skromni redovnički brat. Posebno su mu bili na srcu siromasi i prosjaci. Nikoga nije odbio. Svakom je pružio "koricu kruha" i riječ utjehe. |