Broj |
13 |
Godina |
2 |
Prosinac, `00 |
|
© K_com Dtg Ltd 2005. |
|
|
|
![]() |
|---|
| Pisma čitatelja | Egzorcizam | Zahvale |
|---|
| Tomislav Uroić Štefanko |
| Egzorcizam i vjera u demone |
Ovo je još jedna tema koja je toliko opširna da se o njoj ne može govoriti samo u okviru našeg vremena. Jer ono što je bilo demonskog podrijetla u prošlosti, u ovo vrijeme se to proglašava psihičkim oboljenjima (iako ima slučajeva kada to nisu bili). Egzorcizam je metoda liječenja koja odgovara opsjednutosti u naprijed navedenom smislu: zao duh koji ima u posjedu čovjeka i k oji je zamijenio njegovu osobnost bit će protjeran, a čovjek vraćen “samome sebi”. Opsjednutost i egzorcizam računaju, dakle, s personalnim zlim silama koje prebivaju u čovjeku i mogu biti djelotvorne, a koje egzorcist nastoji protjerati iz čovjeka. O čemu mi govorimo kada razgovaramo o egzorcizmu u Novom Zavjetu? Objašnjenje neke bolesti pomoću demonskog utjecaja ne znači svaki put već i samu opsjednutost. A nije ni svako liječenje pomoću magijskih i demonologijskih sredstava već samim time egzorcizam. Pretpostavlja se da je samo u jednoj grupi novozavjetnih spisa riječ o opsjednutosti i egzorcizmu, i to kod sinoptika (Matej, Marko, Luka zajedno s Djelima apostolskim). Ni u Pavlovim ni u Ivanovim spisima Novoga Zavjeta nema ni riječi o tome. Kod sinoptika su naravno Isusovi egzorcizmi vrlo važni, posebno u Markovu evanđelju. Opširno su opisana četiri egzorcizma: |
|
| ozdravljenje opsjednutoga na dan subotnji u sinagogi Kafarnauma (Mk 1, 21-28); | |
| ozdravljenje opsjednutoga u geraskom kraju (Mk 5, 1-20); | |
| ozdravljenje na daljinu opsjednute kćeri jedne Sirofeničanke (Mk 7, 24-30) i | |
| ozdravljenje padavičara, kojega bismo danas nazvali epileptičarem (Mk 9, 14-29). | |
Posvuda je bilo vrlo važno domoći se imena demona čime bi se zadobila moć nad njim (a tako i nad čovjekom, ako je demon ušao u njega). Proučavamo li poglede na demone i egzorcizme različitih antičkih kultura, dobivamo zapravo dojam da to nisu bila nikakva pitanja religije, nego predmet samo po sebi razumljivog zajedničkog uvjerenja tadašnjih ljudi; s religioznog stajališta nešto neutralno, kao što su danas npr. uzročnici raznih oboljenja virusi i bacili, jedino s tom razlikom što se danas o virusima i bacilima puno više zna. |
|
Novozavjetnom je porukom prevladano magijsko prakticiranje u vezi s egzorcizmima. To se posebno odnosi na ispitivanje o imenima demona, kao i raspravljanje o demonima u obliku borbe, što je u egzorcizmima prisutno sve do danas. Koliko je to i psihološki opasno, znamo danas bolje negoli se znalo u prošlim vremenima. Isus je mogao jednostavno zapovijediti. Što se pak tiče njegovih učenika, Novi Zavjet govori samo o molitvi koja može otjerati zle duhove. Sve drugo je krivovjerje. Mi danas jednostavno previše znamo o psihičkim opasnostima koje su povezane s egzorcizmom. Moć molitve ne ovisi za čovjeka jake vjere nipošto o tome kako dramatično će ona biti ona izrečena, jer jedino Isus može protjerati demona. |
![]() |