Ovo je još jedna tema koja je toliko opširna da se o njoj ne može govoriti samo u okviru našeg vremena. Jer ono što je bilo demonskog podrijetla u prošlosti, u ovo vrijeme se to proglašava psihičkim oboljenjima (iako ima slučajeva kada to nisu bili).
U Novom Zavjetu se pod opsjednutošću podrazumijeva stanje čovjeka koji je postao u tolikoj mjeri posjedom zla duha da više ne govori i ne djeluje u svoje ime. Opsjednuti nije više gospodar samoga sebe. U njemu i iz njega progovara i djeluje demon.

Egzorcizam je metoda liječenja koja odgovara opsjednutosti u naprijed navedenom smislu: zao duh koji ima u posjedu čovjeka i k oji je zamijenio njegovu osobnost bit će protjeran, a čovjek vraćen “samome sebi”. Opsjednutost i egzorcizam računaju, dakle, s personalnim zlim silama koje prebivaju u čovjeku i mogu biti djelotvorne, a koje egzorcist nastoji protjerati iz čovjeka.

O čemu mi govorimo kada razgovaramo o egzorcizmu u Novom Zavjetu? Objašnjenje neke bolesti pomoću demonskog utjecaja ne znači svaki put već i samu opsjednutost. A nije ni svako liječenje pomoću magijskih i demonologijskih sredstava već samim time egzorcizam. Pretpostavlja se da je samo u jednoj grupi novozavjetnih spisa riječ o opsjednutosti i egzorcizmu, i to kod sinoptika (Matej, Marko, Luka zajedno s Djelima apostolskim). Ni u Pavlovim ni u Ivanovim spisima Novoga Zavjeta nema ni riječi o tome. Kod sinoptika su naravno Isusovi egzorcizmi vrlo važni, posebno u Markovu evanđelju.

Opširno su opisana četiri egzorcizma:

Sada je važno vidjeti kako su se novozavjetni pogledi na djelovanje demona, pa prema tome i egzorcističko prakticiranje, odnosili prema svijetu novozavjetnog okruženja. Ponajprije treba imati u vidu da je vjera u demone pripadala antičkoj slici svijeta kao nešto samo po sebi razumljivo. Osvrnemo li se na nekoliko mislilaca, vidjet ćemo da je antički čovjek svoj svijet i svoj život promatrao kao nešto određeno dobrim i zlim silama svih vrsta koje je sebi osobno zamišljao. Kad god se u svijetu ili u životu čovjeka dogodilo nešto neshvatljivo, bilo da je riječ o potresu ili pak o iznenadnoj groznici, antički je čovjek u tome vidio djelovanje nekog nadnaravnog bića. Razumije se da su takvom bila podvrgnuta i psihička oboljenja. Poznavatelji su jedinstveni glede spoznaje da je vjera u demone uzela na prostorima Sredozemnog mora izrazito veliki zamah upravo na prekretnici vremena u kojoj je nastao i sam Novi Zavjet. Uostalom, upravo su Rimljani bili izvanredno plašljivi glede demona i svih ostalih krivovjerja. Zanimljivo je da su Židovi bili cijenjeni kao posebni autoriteti na egzorcističkom području. Nije samo vjera u demone bila praktički univerzalna, već su i pojedinačna mišljenja o demonima, recepti i rituali u pojedinim religijama i kulturama bili vrlo slični. Tako su demoni npr. posvuda rado obitavali u pustinji ili na grobljima.

Posvuda je bilo vrlo važno domoći se imena demona čime bi se zadobila moć nad njim (a tako i nad čovjekom, ako je demon ušao u njega). Proučavamo li poglede na demone i egzorcizme različitih antičkih kultura, dobivamo zapravo dojam da to nisu bila nikakva pitanja religije, nego predmet samo po sebi razumljivog zajedničkog uvjerenja tadašnjih ljudi; s religioznog stajališta nešto neutralno, kao što su danas npr. uzročnici raznih oboljenja virusi i bacili, jedino s tom razlikom što se danas o virusima i bacilima puno više zna.

Novozavjetnom je porukom prevladano magijsko prakticiranje u vezi s egzorcizmima. To se posebno odnosi na ispitivanje o imenima demona, kao i raspravljanje o demonima u obliku borbe, što je u egzorcizmima prisutno sve do danas.

Koliko je to i psihološki opasno, znamo danas bolje negoli se znalo u prošlim vremenima. Isus je mogao jednostavno zapovijediti. Što se pak tiče njegovih učenika, Novi Zavjet govori samo o molitvi koja može otjerati zle duhove. Sve drugo je krivovjerje. Mi danas jednostavno previše znamo o psihičkim opasnostima koje su povezane s egzorcizmom. Moć molitve ne ovisi za čovjeka jake vjere nipošto o tome kako dramatično će ona biti ona izrečena, jer jedino Isus može protjerati demona.