Jednom je netko upitao jednog Hindusa: “Što je to kršćanin?” Njegov odgovor bio je vrlo jednostavan i neočekivan: “Kršćanin je netko tko daje od sebe.”

Doista, biti kršćanin nije ništa drugo nego davati od sebe radi Krista. Bog je tako ljubio svijet da nam je dao svog Sina. Toga prvog Božića Bog je poučio ljude kakav treba biti čovjek:
neka daje, ne uzima;
neka služi, ne vlada;
neka hrani, ne otima...
Na neki način to ne bi trebalo vrijediti samo za Božić, nego tijekom cijele godine, onoliko radosti koliko daš drugima toliko ćeš i primiti. Danas, 2000 godina poslije, možemo si s pravom postaviti pitanje: JESMO LI ZAISTA KRŠĆANI?

Prije nekoliko godina bliski član moje obitelji pomogao je nekom nepoznatom čovjeku “odšlepati” stari automobil koji mu se pokvario nasred ceste. Čovjek je sa sobom imao dvoje male djece. Kad su došli do prvog automehaničara, ostali su zajedno na kavi čekajući popravak. Nakon nekog vremena došao je vlasnik radionice i rekao čovjeku da je auto popravljen i da može dalje. Nije mu naplatio popravak, već mu je samo zaželio sretan put. Čovjek ga je upitao zašto mu nije naplatio, a vlasnik nije odgovorio ništa – samo se nasmiješio. Kasnije je samo tiho promrmljao: “Ne treba činiti dobra djela samo za Božić”.

“Kršćanin je netko tko daje od sebe.”

Znamo li davati od sebe? Ne davati zato jer moramo, nego zato jer želimo. Oni koji su potrebni naše pomoći ne traže naše ostatke ili suviške ni naše sažaljenje. Njima ne treba naša sućut. Njima je potrebna naša ljubav i milosrđe. Sveti Ivan evanđelist rekao je: “Kako možete reći da ljubite Boga kojeg ne vidite, ako ne ljubite bližnjega koga vidite?”

Danas živimo u takvoj žurbi da nemamo vremena niti stati i nasmiješiti se jedan drugome, a ljudi su žedni i gladni osmjeha i ljubavi. Na svakome od nas je breme vlastite odgovornosti. Svi mi svojim životima i postupcima utječemo na živote i postupke onih oko nas. Često smo skloni okrenuti leđa onome što nam se ne sviđa, a onaj tko okrene leđa siromahu okrenuo je leđa Kristu.

“Kršćanin je netko tko daje od sebe.”

Možda je baš ovaj Božić početak našeg promišljanja o tome kako postati “kršćanin”.
Za kraj ostavljam pjesmu koja me ponukala da napišem ovaj članak.

Božićno je doba najljepše i najčovječnije u godini, posve prožeto duhom bratstva među ljudima, sama srž kršćanstva ogleda se u njemu.