Slika zla mijenja se u različitim biblijskim spisima zajedno s povijesnim mijenama i ljudima koji su iskusili njezin negativitet. U Bibliji nije jednom za svagda definirano niti što je to grijeh, niti što je eventualno đavao ili demon. Đavao je Diabolos, pobunitelj, razdvajatelj.

Svaki opsjednuti čovjek osjeća se ugroženim. Nešto želi u njega prodrijeti, na što on nipošto ne smije pristati. Odakle, pita se moderni promatrač suvremenih prizora egzorcizama, dolazi to što bi htjelo prodrijeti u čovjeka? Zašto žele demoni pod svaku cijenu stanovati u čovjeku? Zašto su oni bez čovjekova duha ili tijela vječno nemirni i bez pravog zavičaja? Po svoj prilici (leži odgovor modernog promatrača gotovo na dlanu) u čovjeka želi prodrijeti nešto što je jednom ranije bilo u njemu prokleto i protjerano iz njega. Demoni su vjerojatno najvećim dijelom sjene, koje mi u sebi ne želimo priznati, koje mi potiskujemo i odvajamo od sebe. Naše potiskivanje podaje tim sjenama iznenada vlastitu dinamiku. Što je ranije bila samo potiskivana tjeskoba ili krivnja, još uvijek ne akceptirana psihička energija, počinje iznenada djelovati kao da ima svoje vlastito biće. Sjene odjednom progovore, počinju djelovati. Na uho nam došaptavaju svoje ideje, pred oči nam stavljaju svoje obrazine. Odjednom se počinju ponašati kao samostalna, osobno djelatna bića. Prije nego što smo ih protjerali iz naše svijesti, bili su tek apersonalna psihička energija u nama. Sada su to izvanljudske sile i poluosobna bića koja lunjaju uokolo i okružuju nas. Oni žele natrag odakle su došli.

Naivni egzorcizam, koji uopće ne razmišlja o mogućnostima nastajanja demona, uglavnom ritualno ponavlja ono što je izmučeni čovjek psihički već pokušao u svom samohodu: on izgoni tamnu energiju. A pošto svako potiskivanje potisnutog samo jača i u ekstremnom slučaju vodi u oblast demonskog ozračja, naivni egzorcizam postaje, a da to zapravo ne želi, pomagačem demona. On daje demonima nove energiju. Sa svakim prividno uspješnim egzorcizmom zlodusi dobivaju na svojoj moći.

Oni će nakon svakog egzorcizma s novom žestinom navaliti na kuću čovječjeg duha i neće je ostaviti na miru sve dok njihova žrtva ne kapitulira. Novi zavjet tu egzorcizmom ojačanu borbu demona opisuje u Lukinom evanđelju: » Kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta po pustim mjestima tražeći pokoj, ali, kako ga ne nalazi, rekne:'Povratit ću se u kuću svoju odakle sam izišao'. I kad stigne, nađe je pometenu i uređenu. Zatim ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i tu se nastane. Tim bude posljednje stanje ovog čovjeka, gore od prvoga« ( Lk 11, 24 sl).

Pometena i uređena kuća očito privlači nečistog duha.