Zvijezde su onog jutra
popadale snene
sve sam svoje
snove prekrio plaštem uspomena!

Ogrnuo sam se
tihim jecajima,
a suzne oči sakrio rukama
punim mladosti.

Od onog trena u moje srce
slile su se rijeke
pomućene radosti.

(Još uvijek u bistrenju
tražim dal' stvarno to istina jest?)

Čekat ću možda
još čitavu vječnost
dok iza neslućenih obzorja
ugledam toliko traženu ISTINU.

Možda još u vedrini
sunčanog jutra ugledam
beskrajnu daljinu puteva
što čekaju me,
možda da sretnem sebe
punog razdraganosti
i neslućene čežnje
da stignem
na vrhunce mojih
slutnji da otkrijem
jezero uspomena.