Za većinu ljudi najveća žalost u Životu na zemlji jest problem Smrti. Boje se Smrti i ne žele nikada pomisliti na Smrt. Pascal veli: ”Ljudi, u nemogućnosti da uklone Smrt, ne misle na nju”. Pascal još reče: ”Mi trčimo prema ponoru sa zavezanim očima”. Kao noj, koga tjera lovac, skriva svoju glavu pod krila, tako mnogi ljudi skrivaju svoj pogled da izbjegnu susret sa Smrću.

Život i smrt su dvije velike tajne, ne protive se jedna drugoj, nego se zapravo jedno drugim rasvjetljuje. Život i smrt su povezani, usko povezani, pa je nemoguće dati pravo rješenje za problem života, a da se ne dadne rješenje i za problem o smrti. Recimo odmah, bilo bi uzalud čekati rješenje od samog čovjeka, bez poziva na Boga, Gospodara života i smrti.

Smrt je odjeljenje, rastavljanje duše od tijela, tj. prestanak svih organskih čina fizičkog života, nakon što je duša ostavila svoje tijelo.

Čovjek u svom grijehu želio se izmaknuti ispod Božjeg autoriteta i proglasiti svoju neovisnost, ali po smrti Bog ga podsjeća, da nad njim ima suverenu vlast i moć. Po svom grijehu, čovjek je mislio kako je postao gospodar prostora i vremena, a sada ga prostor i vrijeme imaju zarobljena.

Tako se ostvaruje riječ Božja upućena Adamu, kako donosi Biblija: “Jer si postao neposlušan, vratit ćeš se u zemlju, odakle si i došao, jer si prah i u prah ćeš se pretvoriti”.

Slabo razumijemo, da takvo prokletstvo mora doći na sav ljudski rod. Tumačenje bi zahtijevalo produbljeniji studij o naravi izvornog grijeha. Ali to ne ulazi u nacrt ovog dijela. Recimo samo, da grijeh naših praroditelja ne bijaše samo osobni grijeh neposlušnosti, bijaše u isto vrijeme stanje pada, nemilosti, gubitka, svrgnuća, što je zadesilo njihovu narav i po njima cjelokupnu ljudsku narav, tj. njihove potomke. Evo zašto, od izvornog grijeha, smrt ima bolno i tužno lice. Svi ćemo umrijeti, kao vode rijeka koje se nikad ne vraćaju k svom izvoru, nego žure prema oceanu, tako i naš život teče bez prestanka prema smrti. Nitko nije zaštićen od te okrutne istine. Nema obitelji, koju smrt ne bi posjetila i jednog dana donijela veliku tugu.

Treba se rastati duša od tijela! Rastite, jačajte svoje tijelo, održavajte higijenska pravila, služite se znanstvenom medicinom, doći će ipak kraj svemu. Kad vam sve bude izgledalo uspješno, kad budete mislili da ste u punoj aktivnosti, možda će u taj čas svršiti vaš život i rasplinut će se vaši snovi i sve vaše iluzije. Dobro je ovdje podsjetiti se na parabolu o bogatašu: Reče im Isus i prispodobu: “Nekom čovjeku, bogatašu, obilno urodi zemlja, pa u sebi razmišljaše: Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu. I reče: Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće, pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tad ću reći duši svojoj: Dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara, za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj. Ali, Bog mu reče: Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe, a što si pripravio, čije će biti? Tako biva s onim koji sebi zgrće blago,a ne obraća se Bogu.” (Lk 12,16–2).