Bilo je to 1902. u Italiji. Tamo su u jednom selu stanovale jedna do druge dvije obitelji: obitelj Goretti i obitelj Serenelli.

Mama Goretti je bila udovica i sa svojim 16–godišnjim sinom morala je teško raditi na poljima da bi mogli prehraniti petero djece. To je bilo moguće jedino tako da dvanaestogodišnja Marija preuzme na sebe domaćinstvo. Bila je to ljepuškasta, marljiva i vesela djevojčica. Kod Serenellijevih je bilo drugačije: otac je bio pijanica i vrlo se malo brinuo za odgoj djece, odnosno svog dvadesetogodišnjeg sina Allessandra. Bio je on lijenčina koji je daleko bježao od svakoga posla. A lijepu djevojku iz susjedstva silno je u srcu poželio.

Jednog dana pozove Mariju k sebi u sobu. Htio ju je nagovoriti na zla djela i kod tog je bio sve nasilniji. No Marija osta čvrsta. Zbog takvog upornog odbijanja mladi je čovjek postao bijesan. Posegnuo je za nožem da bi joj zaprijetio. Kad je Marija počela glasno vikati i dozivati u pomoć, on izgubi svaku sposobnost svladavanja, navali na nju i više puta zabode nož u njezino tijelo.
Nakon nekoliko dana Marija umre u obližnjoj bolnici. Neposredno prije smrti rekla je da svom ubojici oprašta.

“Blaženi čista srca, jer će Boga gledati” (Mt 5, 8)
Što se može učiniti protiv nečistih misli?

Don Bosco je govorio: “U takvim trenucima odmah uzmi u ruku neki posao, a noću nemoj prestati moliti sve dok ne usneš.” Don Bosco, dakle, preporučuje dvije stvari: odbijati i moliti.

Ali kako treba moliti?

Najbolje se moli tako da se napast otjera! Moli se, na primjer, za sve narode na zemlji i kod svakog udisaja spomene se jedna zemlja: “Gospodine, pomozi Engleskoj, Australiji, Francuskoj, Kini, Indiji, Hrvatskoj, Japanu...”

Ako nekomu ne padne na pamet nijedna zemlja, umjesto država imenuju se gradovi, sela i slično.
To treba činiti ustrajno, sve dok je potrebno da mirno zaspite. I uvijek to ponavljati, kad god je potrebno.
Tako napast postaje blagoslov nebrojenim ljudima u svim zemljama svijeta.