Broj
Godina
Ožujak, 2001.
© K_com Dtg Ltd 2005.
Broj |
16 |
Godina |
3 |
Ožujak, 2001. |
|
© K_com Dtg Ltd 2005. |
|
| |
|
 |
|---|
| zahvale | |||||
|---|---|---|---|---|---|
 |
Piše: | |
| Pavao Maković | ||
Hrvatski sveci |
||
|
Aleksa Benigar, sluga Božji |
||
 |
 |
Sluga Božji o. Aleksa Benigar rođen je u Zagrebu 28. siječnja 1893. godine. Na krštenju je dobio ime Franjo Matija. Uoči blagdana Male Gospe 1907. godine, obukao je franjevačko odijelo, pod novim imenom Aleksa. Za svećenika je zaređen 30. lipnja 1915. godine. U jesen 1929. putuje kao misionar u Kinu, a 30. listopada dolazi u Hankov, u središnjoj Kini, gdje djeluje kao sjemenišni odgojitelj i profesor teologije do izgona iz Kine, u siječnju 1954. godine. Krajem travnja iste godine dolazi u Rim, u veliku franjevačku zajednicu u Međunarodnom franjevačkom zavodu Sv. Antuna. Tu razvija mnogostruku svećeničku djelatnost, čio i radin sve do smrti. Umro je u Rimu na Sve svete 1988. godine. Može se reći da je o. Aleksa Benigar "čovjek s tri života": u Hrvatskoj (1893. – 1928.) u Kini (1929. – 1954.) u Rimu (1954. – 1988.). |
| Svaki bi od ta tri života mogao i sam za se značiti mali zaokruženi ljudski vijek, pogotovo odživljen Aleksinim intenzitetom. No, osim ove trojne horizontale, o. Aleksa i vertikalno djeluje cijelo vrijeme na tri razine: kao odgojitelj franjevačke i svećeničke mladeži, kao profesor teologije i pisac, kao svećenik, osobito kao traženi voditelj duhovnih vježba, a pogotovu posljednjem rimskom razdoblju kao karizmatički ispovjednik. |
| Glas svetosti Stvoreni smo "na hvalu slave njegove milosti" (Ef 1,6)... |
| "Hvala slave" jest duša koja stoji u Bogu i koja ga ljubi čistom i nesebičnom ljubavlju, ne tražeći samu sebe u slatkoći ove ljubavi jer ljubi Boga više nego sve darove... "Hvala slave" jest duša u šutnji koja kao lira pod otajstvenim prebiranjem Duha Svetoga izvodi božansku melodiju. Ona znade da je trpljenje ona žica koja proizvodi najljepši zvuk.... "Hvala slave" jest biće koje se predaje neprestanoj djelatnosti milosti. Svaki njegov čin, pokret, težnja, dok ga ukorjenjuju u ljubavi, jesu kao jeka onoga vječnoga: "Svet, svet, svet!" |
gore: Zapis o. Alekse Benigara o 50. obljetnici zavjeta, u Jeruzalemu 1959. godine |
| Otac Aleksa Benigar, po sudu mnogih koji su ga poznavali, ostavio je za sobom, kako se to u crkvenom jeziku kaže, "glas svetosti", latinski fama sanctitatis . Od najranije mladosti, već kao franjevački novak, on se najozbiljnije ustrajnom postojanošću trudio da se što savršenije ostvari kao Božji čovjek: i kao kršćanin, i kao franjevac, i kao svećenik, i kao profesor teologije i odgojitelj, i kao ispovjednik tolikih pokornika, a opet kao drag i prijatan čovjek u svagdanjem obraćanju sa svima, osobito sa svojom franjevačkom subraćom. |
VICEPOSTULATURA sluge Božjega o. Alekse Benigara |