Vremena i dani pokore u tijeku liturgijske godine (korizmeno vrijeme i svaki petak na spomen smrti Gospodinove) jesu jaki trenuci pokorničke prakse Crkve. Ta su vremena naročito prikladna za duhovne vježbe, pokornička bogoslužja, hodočašća u znak pokore, svojevoljno odricanje kao post i milostinja, te bratska raspodjela dobara (karitativna i misionarska djela).

Tako u broju 1438 govori Katekizam Katoličke Crkve ujedinjujući elemente koji se protežu kroz svaku korizmu pa tako i ovu u kojoj se upravo nalazimo. Molitva, post i milostinja tri su djela istoga korizmenog programa na koji nas je i ove godine pozvao naš otac nadbiskup Josip Bozanić u svome Pastirskom pismu za Korizmu 2001.

Krist se često tijekom svoga zemaljskog života povlačio u samoću na molitvu, a pogotovo prije svojih javnih djelovanja. Potaknuti njegovim učenjem u ovo korizmeno doba nastojimo češće i dublje ulaziti u molitveni život i u kršćanske istine i vjeru katoličke Crkve. Molitva koja iskreno i ustrajno izlazi iz našega srca kao temelj vjerničkog života izravno nas povezuje s Bogom.

Post je danas u praksi Crkve sveden na gotovo minimum i simboličku veličinu čineći zajedno s nemrsom obavezu jedino na Pepelnicu i na veliki Petak (uz brojne olakšavajuće okolnosti). Nemrs je određen za svaki petak u korizmi, a izvan korizme može ga se iz opravdanih razloga zamijeniti molitvom ili kojim drugim dobrim djelom. Uzdržavanjem od hrane i nekad od pića te jela od mesa premda sužen u Katoličkoj Crkvi, ne bi se smjeli tumačiti kao da su post i nemrs izgubili na značenju. Živeći u potrošačkom društvu odricanjem od nekih oblika zabave i navezanosti (robovanja?) kao što su TV, duhan, alkohol, hazardne igre te drugi tjelesni užici, daju nam priliku za povratak samome sebi, a na prvome mjestu Bogu. Odricanje od nečega nije jedini i primarni oblik korizmene priprave, ali je svakako za pohvaliti i podržati. Ipak, potrebno je naglasiti da korizmeno odricanje ne bi imalo smisla ukoliko bi se nakon završetka korizme nastavilo sa starim lošim navikama i zlim sklonostima. Milostinja je treći isto tako ne manje važan dio osobne i društvene dimenzije korizme tako da ispravno shvaćeni izraz posta nije samo na osobnoj razini nego upravo kroz milostinju i kršćansku solidarnost dobiva svoj puni smisao. Nije moguće biti iskren vjernik, a zatvarati oči i srce za bližnje u potrebi koji žive pokraj nas ili daleko od nas.

Čovječe, ne gubi, dakle, čuvajući, već skupi dajući. Čovječe dajući siromahu, sebi daješ, jer što drugome ne prepustiš, nećeš imati. Što molitva traži, post postiže, milosrđe dobiva.

Ove su riječi uzete iz govora sv. Petra Krizologa, biskupa i danas su pred nama kako bi ih ostvarili na djelu. Živeći svakoga dana konkretne situacije pozvani smo ono što propovijedamo i ispovijedamo pretočiti u naše djelovanje i pokazati svojim primjerom da smo dostojni Krista i njegove smrti koju je podnio za grijehe i spasenje svih ljudi.