Nakon čudesnog ozdravljenja, don Bosco se u pratnji svoje majke, majke Margarite, koju je postavio za majku i mladićima iz oratorija, vraća u Torino. (Družba veselja, oratorij se često selila po torinskim četvrtima jer joj je broj neprestano rasao.) Tamo unajmljuje dvije sobe, a kasnije i cijelu tu kuću, za potrebe oratorija.
Osniva Družbu Sv. Alojzija, internat za dječake i svoj drugi oratorij, Oratorij sv. Alojzija.
Od političkih ga pitanja zanima samo “politika Očenaša”; spas duša i uzdržavanje siromašnih mladića. Naime, 1848.g. se vodi prvi rat za neovisnost Italije, i don Bosco na poziv markiza d'Azeglia (č. dadzeljo) da sudjeluje u političkim manifestacijama odgovara:

“Želim biti sada i uvijek daleko od politike.” U proljeće iste godine netko puca na njega kroz prozor kapele, i metak ga je, na sreću, promašio.

Na Dušni dan je članovima oratorija obečao 3 velike vreće kuhanih kestena za večeru. Majka Margarita ga je krivo shvatila, pa je skuhala samo 3-4kg kestena. Buzzetti, jedan od njegovih ekonoma, je stigao kući prije svih, i shvatio da to neće biti dosta. Došli su i ostali, i don Bosco, te je počeo dijeliti velike porcije. Buzzetti mu je doviknuo:
-“Ne toliko, neće biti za sve!”, i tek ga je time upozorio da su skuhana samo 3kg kestena. Don Bosco je ostao bez riječi, ali je nastavio dijeliti svakome po punu kuhaču kestena. Stotine očiju buljilo je u košaru kija nikako da se isprazni. Kestena je bilo dovoljno za sve. To je bilo jedno od don Boscovih čudesa. 1852. godine završava gradnju crkve sv. Franje Saleškog, a barutana koja se nalazila u neposrednoj blizini kuće u kojoj je bio oratorij, je eksplodirala i napola je uništila. 1854. godine četvorici je mladića predložio da osnuju Salezijance, uz življenje “djelatne ljubavi prema bližnjemu”.

Iste mu godine u oratorij dolazi dvanaestogodišnji Dominik Savio. Njegova odluka s prve pričesti je bila: “Radije umrijeti nego sagriješiti.” Bilo je Ivanje, imendan don Bosca, koji je od mladića zatražio da mu napišu što žele da im on pokloni. Dominik mu je napisao:

“Pomozite mi da postanem svet.” Don Bosco je ozbiljno shvatio te riječi, i rekao mu:
-“Želim ti darovati obrazac za svetost: Prvo, budi veseo; ono što te uznemiruje, ne dolazi od Boga. Drugo, ispunjavaj svoje dužnosti i budi pobožan, i sve što radiš radi iz ljubavi prema Gospodinu. Treće, čini dobro drugima, pa makar te to stajalo i žrtve. Sva je svetost u tome.”

Don Bosco je uskoro shvatio da mali Dominik razgovara s Bogom. Dominikovo je zdravlje slabilo, i molio je don Bosca da mu pomogne da brzo postane svet. Pred samu smrt je pitao don Bosca što još može učiniti za Gospodina, na što mu je on odgovorio da neka Mu često prikazuje svoje patnje i neka Mu daruje život.