Broj |
17 |
Godina |
3 |
Travanj, 2001. |
|
© K_com Dtg Ltd 2005. |
|
|
|
![]() |
|---|
Naklapanja |
||||
|---|---|---|---|---|
![]() |
piše: | |
| Ivan Brzović | ||
Naklapanja grješnog promatrača |
||
Duc in altum * |
||
Izvezi na pučinu!* (Lk 5,4) riječi su Isusove kojima je pozvao Petra i prve apostole da bace mreže radi ribolova. Pismo dalje kaže učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba. Riječi su to koje i danas nas pozivaju da živimo gorljivo sadašnjost i s povjerenjem otvorimo svoja srca budućnosti. Nova vremena traže i prikladne načine evangelizacije, a u ovoj godini koja je prva nakon Velikog jubileja i prva u novom Božjem tisućljeću pred nama je i najveći kršćanski blagdan Vazam ili Uskrs. |
|
Svatko tko se naziva kršćaninom bez obzira kojoj vjeroispovijesti pripada mora sebi postaviti pitanje tko je za njega Isus Krist i što misli o njegovom slavnom uskrsnuću i priznaje li to kao svoje vlastito određenje. Novo vrijeme koje nazivamo vječnost otvara se pred svakim čovjekom kao mogućnost ili još više kao imperativ kojemu vjernik treba odgovoriti već u ovom povijesnom trenutku. Koliko smo živjeli svoje kršćanstvo kroz proteklu korizmu i jesmo li imalo postali bolji nego prije nje? Jesmo li vidjeli braću u potrebi kraj nas ili smo mislili da to nije naša briga. Jesmo li posjećivali bučne i raskalašene priredbe i zabave opravdavajući se time da to i drugi čine? Jesmo li više molili nego prije i jesmo li barem djelić vremena odvojili za pobožnosti kao što je Križni put, molitva krunice itd.? Molimo li u našoj obitelji redovito i pazimo li da nam djeca primaju kršćanski odgoj poučena našim vlastitim primjerom. Protekla je korizma bila vrijeme za podvlačenje crte ispod onoga što nismo dobro učinili ili smo propustili učiniti i trenutak za novi početak. Papino apostolsko pismo Novo millenio ineunte – Ulaskom u novo tisućljeće, između ostaloga pred nas stavlja zahtjev da budemo sveti, da posebno nastojimo dublje i zauzetije moliti, da polaženje nedjeljne sv. Mise bude naša potreba,a ne samo obaveza,da često pristupamo sakramentu Pomirenja te da slušamo i navještamo Riječ. |
| Budemo li tako činili imat će za nas blagdan Uskrsa puno veći značaj od pukog blagovanja raznih jela i pila. Nisu jelo i piće ništa loše ali je jadno ako je to vrhunac nečijeg poimanja Uskrsa koji slavimo kao najveći kršćanski blagdan. Kristovo uskrsnuće svim ostalim svetkovinama daje puni smisao kroz povijest spasenja... Uskrs daje smisao ljudskom životu i čini ga najvećim darom od Boga. To Crkva navješta već dva tisućljeća i svejedno uvijek ima onih koji se klanjaju tlapnjama, tami i besmislicama. Uskrsnuće Isusovo je događaj u ljudskoj povijesti bez premca jer svojim značenjem čovjeka otvara za vječni život u Bogu i negirati ga znači negirati sebe. | ![]() |
| Žrtva Isusa Krista koju je podnio za nas ljude mora nam uvijek biti putokaz, a sam Isus mjera svih stvari u životu i svim situacijama u kojima se svaki dan nalazimo. Pitajmo se uvijek što bi u nekoj situaciji Isus učinio da je na našem mjestu. Razmišljajmo uvijek o tome i postanimo vrijednim njegove smrti i Uskrsnuća. Mir vama! |