Broj |
17 |
Godina |
3 |
Travanj, 2001. |
|
© K_com Dtg Ltd 2005. |
|
|
|
![]() |
|---|
Ukrali ste mi srce |
| Damir Novaković |
| Ukrali ste mi srce |
| životopis sv. Ivana Bosca (IV dio) |
![]() |
Tri godine nakon smrti majke Margarite, točnije 18. prosinca 1859., don Bosco je, nakon što ga je papa Pio IX. podržao i pohvalio za tu nakanu, osnovao Salezijance. Don Bosca su imenovali za vrhovnog poglavara, a zajedno s njime brojili su 18 članova. Četrnaest mladića iz oratorija uskoro se potajno dogovorilo da počnu pisati životopis don Bosca, koji je želio da se salezijanci prošire po cijelome svijetu. Ista godina počela je tužno. U oratorij je došao vrlo živi siromašni Mihovil Magone, koji je imao samo majku, koja je radila da bi prehranila svu svoju djecu, te ga je tako odgojila ulica. |
|
| Vrlo rado je pristupio oratoriju, i tu zaželio ići u školu a ne izučavati zanat. Bio je vođa veselja, vikanja i skakanja, i školsko mu je zvono bilo kao poziv na dosuđeni prisilni rad. Nakon nekog je vremena postao tužan, i don Bosco je to primijetio. Mihovil je bio razočaran, ne školom, već svojom nemirnom savješću. Don Bosco ga je pozvao da se ispovjedi, te je nakon što ga je ispovjedio, zapisao: “Mihovil je izgubio veselje kad je shvatio da se pravo zadovoljstvo ne rađa iz skakanja, već iz prijateljstva s Gospodinom i iz mirne savjesti. Vidio je svoje prijatelje kako pristupaju pričesti i postaju sve bolji, a on koji se nije osjećao mirne savjesti, bijaše zapao u velik nemir... A na kraju ispovjedi reče ganut: 'Kako sam sada sretan!'.” Mihovil se nakon toga srčano borio protiv psovki, ali mu se početkom 1859. vratila kronična upala slijepog crijeva, te je don Boscu rekao da njegovoj majci kaže njegove posljednje riječi: “Recite joj da mi oprosti sve neugodnosti koje sam joj stvarao. Recite joj da je volim, i da bude odvažna. Čekam je u raju.” |
![]() |
1860. svoju mladu misu slavi don Mihovil Rua, jedan od don Boscovih prvih i najboljih sljedbenika. Time su postavljeni temelji održavanja salezijanaca, jer mu don Bosco piše: “Ti ćeš vidjeti bolje od mene kako će salezijanske ustanove prijeći granice Italije, ukorijeniti se u mnogim dijelovima svijeta. Imat ćeš puno za raditi, a i za trpjeti. No, ti znaš da se jedino prijelazom kroz Crveno more i kroz pustinju dospijeva u Obećanu zemlju. Trpi, dakle, odvažno! I ovdje na zemlji neće ti nedostajati utjehe i pomoći Gospodinove.” U jesen 1864. u Morneseu mjesni mu je župnik predstavio “Kćeri Bezgrešne”, čija ga je dobrota i radinost vrlo dirnula. Među njima je bila i Marija Mazzarello, koja će kasnije postati vrhovna poglavarica družbe “Kćeri Marije Pomoćnice”, sestrinjske družbe salezijanaca, koje će se također uključiti u misijski rad. |
1868.g. posvećena je bazilika Marije Pomoćnice u Torinu, a 1875. salezijanci počinju svoje prve misije u Južnoj Americi. Krajem 1887. don Boscovo zdravlje biva sve slabije. Zadnjih se dva mjeseca pozdravlja s mladićima iz oratorija, časnama iz družbe “Kćeri Marije Pomoćnice”, dijeli im savjete i ispovijeda ih. Nakon kratkotrajnog poboljšanja i pozdrava sa iz Južne Amerike pristiglim, sada već monsinjorom Caglierom (jedan od prvih dječaka), i don Mihovilom Ruom, u zoru 31. siječnja 1888., don Bosco otišao je u Vječnost. Do 1896.g. salezijanci su misije proširili po cijeloj Južnoj Americi i Alžiru. Don Mihovil Rua na putovanju do Svete Zemlje 1904. posjećuje i Zagreb, te 1910. umire. 1922. prvi salezijanci dolaze u Zagreb, u Vlašku ulicu, u nadbiskupski konvikt. Četrdeset i jednu godinu poslije svoje smrti, don Bosco je proglašen blaženim. Salezijanci su osnovali svoje misije i u Japanu. 1934. Don Bosco je proglašen svetim. Nakon četiri je godine osnovana i župa Marije Pomoćnice na Knežiji u Zagrebu, i započela je gradnja njezinog prvog svetišta u Hrvatskoj. Iste je godine i Marija Mazzarello proglašena blaženom. Sredinom XX.st. salezijanaca i sestara ima ukupno 27.000, u 2150 ustanova širom svijeta. Do danas su u Hrvatskoj osnovane mnoge salezijanske organizacije, u Zagrebu, Križevcima, Splitu, Rovinju, Rijeci... Svetost don Bosca je u veličini njegove spoznaje za potrebom nesebične i beskrajne pomoći siromašnoj djeci u najtežim materijalnim uvjetima. |