Broj |
18 |
Godina |
3 |
Svibanj, 2001. |
|
© K_com Dtg Ltd 2005. |
|
|
|
![]() |
|---|
Stvari gotovo uvijek nisu |
|---|
| Stvari, gotovo uvijek, nisu... |
![]() |
Dva putujuća anđela su se zaustavila kod jedne bogate obitelji, da bi prenoćili. Obitelj je bila drska i nije ispunila njihovu molbu, da im dozvole da prespavaju u gostinskoj sobi. Umjesto toga su ih poslali u jednu malu prostoriju i hladan podrum. Kada su napravili ležajeve, stariji anđeo je vidio rupu u zidu i popravio je (zazidao je). Mlađi anđeo ga je upitao zbog čega im je popravio rupu, a stariji anđeo je odgovorio: “Stvari, gotovo uvijek, nisu onakve kakve izgledaju”. Sljedeće večeri su stigli do jedne vrlo siromašne kuće. Ljubazni domaćin i njegova žena su im ponudili da podijele večeru i zamolili su ih da prespavaju u njihovom krevetu kako bi se zaista dobro odmorili. |
|
| Kad su se dva anđela sljedećeg jutra probudila, našli su domaćina i njegovu ženu u suzama. Njihova jedina krava, njihovo jedino blago, ležala je mrtva u dvorištu.
Anđeli su nastavili svoj put, a onda je mlađi anđeo vrlo bijesno prigovorio starijem, kako je tako nešto mogao dozvoliti. Prvi je domaćin imao sve, pa si mu čak i rupu na podrumskom zidu popravio, a ovaj drugi domaćin, koji gotovo nema ništa i unatoč tome nas je vrlo ljubazno primio i ugostio, da nam je čak ustupio i svoju postelju, dozvolio si da njemu ugine jedina krava. Stariji anđeo mu je odgovorio kao i prvi put: “Stvari, gotovo uvijek, nisu onakve kakve izgledaju”. Kada smo bili u hladnom podrumu, opazio sam da se unutar one rupe krije davno zakopano blago i popravio sam rupu, jer je domaćin vrlo pohlepan i to bi ga blago učinilo još gorim. Prošle noći dok smo spavali u domaćinovom krevetu, došao je anđeo smrti po njegovu ženu i ja sam ga zamolio da uzme kravu umjesto žene. Tako, da stvari gotovo uvijek, nisu onakve kakve izgledaju. |
||
Dogodi se da stvari krenu onim putem koji nama izgleda loš, međutim, sve što je potrebno u takvim trenucima je, da vjerujemo da je sve to u našu korist. |
||
Neki ljudi brzo uđu i još brže izađu iz našeg života. Neki drugi ljudi nam postanu prijatelji i ostaju u našem životu dugo vremena i ostave divan otisak u našem srcu, i nikada više nismo onakvi kakvi smo prije bili, nego što smo upoznali takvog dobrog prijatelja. Jučer je prošlost. Sutra je zagonetka. Sadašnjost je poklon. Zbog čega li se to zove sadašnjost? Život je poseban – uzmi ga i živi svaki trenutak. |