Sloboda. Neki je imaju, neki je samo sanjaju, a neki niti ne znaju što je. Naš hrvatski narod stoljećima se borio za nju, a u toj borbi živimo i danas. I ja sam odrastao u ozračju te borbe, borbe za jednakost s drugim narodima i kulturama. Rekli su nam da smo sada slobodni, jer smo se Domovinskim ratom riješili golemog tereta s leđa. Da, to je istina, ali jesmo li mi stvarno slobodni ?! Možemo li reći da oko nas vlada ozračje idealne slobode ili možemo reći da se i dalje osjećamo jednako, sputano, neslobodno?!

Za slobodu naše Domovine poginuli su mnogi branitelji i oni su dobro znali za što ginu. To je bila cijena koju smo morali platiti da bi osjetili slobodu. Diljem svijeta i danas se ljudi bore s istim ciljevima, ali opet si postavljam pitanje – je li to prava sloboda?!

Čini se da ja mogu uzeti avion i iznad nekog mjesta (najbolje nekog parka) istresti hrpu predizbornih letaka.

Meni nitko ništa ne može zbog toga, jer sam ja slobodan to napraviti! Isto tako, mogu uzeti kombi s dobrim i jakim razglasom i vikati po gradu neka ljudi glasaju za mene, jer ću im ja omogućiti ono što drugi ne mogu! Ali, gdje je tu sloboda? Što je s onim ljudima koji me ne žele slušati, a kojima se ja uporno namećem?! Ja sam, znači, tim svojim postupcima ugrozio njihovu slobodu...

Ako sam istresao letke u park, vjerojatno se i ona djeca koja bi se tamo došla igrati, osjećala sputano, jer se ne žele igrati u smeću – njihovo je pravo (koje sam ja pogazio bacanjem smeća) da se igraju u čistom i urednom okolišu... Kakva je to onda moja sloboda koja ugrožava druge?!

Ma, sve su to samo sitnice koje nas upozoravaju da moramo, prije svega, misliti na druge ljude, one koji nas okružuju! To je prava sloboda – kada u svim svojim postupcima uvažavamo i druge , njihova prava i slobode!
Moramo naučiti živjeti slobodno sami sa sobom. Tek kad prihatimo i počnemo cijeniti sebe, moći ćemo cijeniti i svoje braću i sestre! Možda i nismo svjesni vrijednosti tog Božjeg dara, kojeg smo dobili da bi Mu bili sličniji, bliži...

Prema Bogu nas ne vode ljudske “slobode”, jer one samo zarobljavaju naš duh! Prema Bogu Ocu vodi nas ono za što je Isus Krist živio i što je svojim životom svjedočio. On nam je pokazao da pravo ispunjenje naših života možemo postići tek preko Njega! Mi samo moramo htjeti biti slobodni, a često nam je baš to najteže... No, Bogu ništa nije teško, Njemu ništa nije nemoguće! U Bogu je naša sloboda, naš život... Prihvatimo Boga i zamolimo ga da nas on povede prema njoj... Činimo to često, svaki dan, u svakom trenutku! Bog čuje naše molitve i On vidi u naše srce! On će nas uslišiti... Vjerujmo Mu! Slobodu srca i duše ne može nam dati niti jedna stranka, niti jedan pokret, već samo Bog! Živimo slobodno – živimo u Bogu!