Kolijevka izvornih hrvatskih kardinala i biskupa, povjesničara i književnika. Iz tih ljepota ponikoše Stepinac, Kuharić, Smičiklas (na slici lijevo), Posilović, mnogi velikani hrvatske prošlosti.

Sada tamo nema puno ljudi stvarateljske dobi, već samo starih i puno neženja. Oni trebaju našu pomoć. Možda ne toliko u materijalnim tvarima, koliko u toplim susretima s ljudima. A mi se teško odlučujemo otići iz svoje ljuske, odreći se uživanja u sebi i svojemu. I ja sam takav. Možda mi ovaj i ovakvi izleti pomognu osloboditi se tog ropstva. Siguran sam da je to vrednije i isplativije, trajnije. Ne znamo planove Božje. Možda je ovaj mali broj Hrvata - pretežito istočnog crkvenog obreda (grkokatolika) ostavio za vječnu stražu hrvatskim mučenicima koje su komunisti, za vječnost nastanili u ponoru jame Jazovke.

Pamtim kako mi je 1973. godine, kada sam radio u Sisku, jedan Žumberčanin pričao, da je nekoliko mjeseci godine 1946. iz jame Jazovka odzvanjao jauk, a više od jedne godine sukljao plin i smrad od raspadanja tjelesa hrvatskih mučenika. Naša mala ekskurzija zahvalila je tim jadnim ljudima pobožnošću Križnoga puta te molitvom i pobožnom pjesmom nad jamom.

Siguran sam da je i ta žrtva zalog današnje (prevelike) slobode u našoj lijepoj domovini kao i žrtva blaženika iz Krašića čije je srce kucalo za Hrvatsku i hrvatski narod. Već ova činjenica je dostatna da se prvom prigodom obnovi susret sa tom, za nas Hrvate potrešenom “Gorom” njezinim stanovnicima, kako živima tako i sa kostima stotina znanih i neznanih mučenika koje počivaju po jamama Žumberka!