Sveta Elizabeta Portugalska, pravim imenom Isabel, rođena je 1271. godine. Udajom za kralja Diniza, postala je portugalska kraljica. Ime Elizabeta dobila je po svojoj pratetki, svetoj Elizabeti Mađarskoj, jer je, kao i ona, posvetila svoj život siromašnima. Osnivala je sirotišta i pribavljala skloništa za beskućnike, a u Coimbri (središnji Portugal) je osnovala i samostan.

Ima mnogo verzija priča o čudu kraljice Isabel, ali se sve svode na isto. Njezin nevjerni muž joj je zabranio da siromašnima daje kruha. Kruh koji je mislila pokloniti sakrila je u svoju pregaču. Prolazeći dvorom, naišla je na svoga muža, kralja Diniza, koji ju je pitao što nosi u pregači. Ne htijući odati da je sadržaj njene pregače bio namijenjen siromašnima, odgovorila mu je da su unutra ruže. Kruh se doista pretvorio u ruže, a kralj koji nije razumio odakle joj svježe ruže u sred siječnja, nije je kaznio.

Budući da je bila poznata po smirivanju prepirki, prozvali su je Mirotvorkom.

Kada je njen sin Affonso objavio rat svome ocu, prije no što je započela bitka, ona je prošla između vojski i tako ih izmirila. Nekom je drugom prilikom, iako bolesna, jahala do Estremoza, kako bi spriječila svoga sina Affonsa, sada već kralja Affonsa IV., da napadne estramoškog kralja. Estramoški kralj bio je muž Affonsove kćeri Marije, prema kojoj se loše vladao, što je ujedno bio i razlog zašto ga je Affonso htio napasti. Isabel je zaustavila bitku, ali taj je napor bio previše za nju – razboljela se i ubrzo nakon toga umrla.

Pokopana je u Coimbri, a papa Urban VIII. proglasio ju je svetom 1625.g. Sveta Elizabeta Portugalska slavi se 8. srpnja, najviše u Portugalu i Brazilu.
Nadam se da nas visoke ljetne temperature Portugala, o kojima slušamo i maštamo, neće spriječiti u nastojnju da činimo dobra djela, po uzoru na svetu Elizabetu.