U prošlih nekoliko brojeva prikazali smo vam ljubav čovjeka, počevši od odnosa majka-dijete preko biološki ukorijenjene bračne ljubavi sve do sasvim nesebične ljubavi prema bližnjemu.

I time nam postaje jasno: ljubav kao žrtva i ljubav kao dobitak stariji su od braka, jer su one duboko ukorijenjene u našu prirodu. Ali i ljubav kao stav, kako smo je razumjeli i kako se ona najčešće pokazuje kao ljubav prema bližnjemu, mora biti prije nazočna nego svaka prava bračna zajednica ljubavi. Jer ljubav prema bližnjemu morala je tek osloboditi ženu iz ropstva kao objekta za muški posjed, da bi je učinila mogućim partnerom slobodne veze.

Sv. Pavao kaže: “Kad ljubavi ne bih imao – ništa sam!”
Ljubav. Ova slova ovdje su samo crna boja na papiru, ali kada izgovaramo riječ ljubav , ona nije samo riječ, ona je most koji nas približava i spaja s Bogom. Ne kaže uzalud evanđelist Ivan: “Bog je Ljubav”. I sv. Pavao skreće nam pažnju prema ljubavi kad govori o krepostima: “…Ostaju vjera, ufanje i ljubav… - ali najveća među njima je ljubav.” Ljubav jedina ostaje nepobjediva. Čak je i Isus sve zapovijedi sažeo u jednu koja nam jednostavno kaže: Ljubi!!

Za kraj ću kao mali podsjetnik svim mladima, ponoviti riječi koje je Sveti Otac uputio u Solinu baš pred mnoštvom okupljenih mladih: ”Isus Krist je Put, Istina i Život. On neće nikoga iznevjeriti i najbolji je prijatelj mladeži. Dopustite da vas zahvati kako biste mogli postati nositelji glavne uloge velike i divne pustolovine, ispletene ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Mladima je potrebna ljubav!”

Molitva Ocu vječne ljubavi da i nas upozna i dopusti nam da i mi pokazujemo takvu ljubav: