Na samom smo početku ljeta i u mjesecu u kome je veći broj crkvenih blagdana koji su toliko bogati sadržajima i koji nas pozivaju da svojim sudjelovanjem slavimo Boga. Blagdan Tijelova tj. Presvetog Tijela i Krvi Kristove, sv. Antun Padovanski, Blagdan Presvetog Srca Isusova i dan kasnije Presvetog Srca Marijina, sv. Ivan Krstitelj, sveti Petar i Pavao svojom puninom moraju nas potaći u našem vjerskom životu i u zauzimanju za dobro zajednice u kojoj živimo. Pasivno promatranje života i zbivanja pokraj nas može značiti prijezir ili lijenost i odbacivanje suodgovornosti na koju moramo odgovoriti. S druge strane ne treba ulaziti u preuzetnosti i misliti da smo baš mi pozvani da spasimo čitav svijet. Sveci nisu bili sveti samo zato što ih nisu zanimale naoko sitne stvari i problemi tzv. malih ljudi oko njih već zato jer su svakodnevnim stvarima posvećivali punu pozornost i nastojali ih izvršavati koliko su mogli bolje čineći ih na veću slavu Božju. U korijenu naše preobrazbe u istinske kršćane je istinska vjera u Isusa Krista, istinska vjera u naše zvanje na koje smo pozvani i istinska vjera u snagu križa i Božja obećanja da ćemo se, ako sebe i svoje ambicije (i duhovne) potpuno i bez zaostatka predamo Kristu i njegovoj ljubavi, zaista preobraziti u njegov put i njegov duh. Težeći senzacijama i čudima pokazat ćemo da nismo shvatili na ispravan način vjeru i ono što se od nas traži. Čudo je svaki novi dan, čudo je kiša i oblaci, čudo je dijete i čudo je more. Čudo je ova planeta i beskrajni svemir koji je okružuje i koji nikada nećemo moći istražiti. Život koji nam je od Boga darovan je čudo shvaćali mi to ili ne. Svaka pretvorba kruha i vina u Tijelo i Krv Kristovu najveće je čudo i Božji dar dan nama na spasenje i posvećenje.