Broj
Godina
Lipanj, 2001.
© K_com Dtg Ltd 2005.
Broj |
19 |
Godina |
3 |
Lipanj, 2001. |
|
© K_com Dtg Ltd 2005. |
|
| |
|
 |
|---|
Žumberak |
|---|
| Nikola Maković |
| Žumberak, hrvatski raj |
| (II dio) |
| U svojem gnjevu spram “pobjednicima” iz II. svjetskog rata u svojem crnilu naveo sam jamu Jazovku. No, Žumberak osim te žalosti ima i drugačiju povijest. Zainteresirao sam se i čitajući utvrdio da je taj planinski kraj pripadao još 1094. godine zagrebačkoj biskupiji. U 14. stoljeću vlast nad njim preoteli su redovi njemačkih vitezova iz Črnomlja (Slovenija). U 15. stoljeću Žumberak napadaju Turci koji ga pustoše, a ljude odvode u ropstvo, te je početkom 16. stoljeća bio gotovo prazan. Prve skupine uskoka dolaze 1530. godine pod utjecajem Isusovaca u vrijeme biskupovanja Petra Domitrovića. Stoga smo bili radosni kad nas je sasvim slučajno u Sošicama dočekao glavom i bradom gospodin Nikola Nino Kekić, grkokatolički svećenik iz Zagreba, koji je rodom iz Sošica. O bliskosti dviju vjera svjedoči i njihova udaljenost. Naime, udaljenost rimokatoličke i grkokatoličke bogomolje je manja od dvadeset koraka. Čuvarice tih sakralnih objekata, tradicije i baštine žumberačkoga kraja jesu časne sestre bazilijanke. U ukusno uređenom muzeju izloženi su predmeti, alati i strojevi koje su tijekom naseljavanja rabili žumberčani. A radili su sve u kućnoj radinosti. Kako je Žumberak planinski kraj, pretežito pošumljen bukvom i kestenom, odlično je pasište za pčele i raj za pčelare. Crvena plodna zemlja koja je na proplancima obradiva, hranila je ovce i vinograde, te je bilo janjetine i finoga vina. Tradiciju gosotljubivosti i finoga spremanja kolača i hrane njeguju i danas sestre bazilijanke koje su nas ugostile i ponudile slasnim medenjacima, te domaćim čajem. |
Nažalost, taj hrvatski dragulj je danas ispražnjen kao i u ono vrijeme, točnije u početku 16. stoljeća. Vlč. Nino Kekić nam je ukratko ispričao sadašnje stanje Žumberka jer ga kao Žumberčanin izvrsno poznaje i ohrabrio nas da će se sigurno u budućnosti situacija izmijeniti na bolje. Ja mu vjerujem! Jedan od trenutaka koji je također utjecajan za odlazak je i slaba komunikacija. Čovjek današnjice nije smiren i pripravan na život s prirodom u skromnosti. Opijen je ovozemnim napretkom i tehnikom, te bijesno juri za standardom koji je teško ostvariti i održati u onim okolnostima. Uvjerenja sam da su stoga oni ljudi koji žive s prirodom bliži Bogu od nas koji smo zarobljeni dostignućima civilizacije. Televizija, radio i kino – sve to u velikoj mjeri utječe na razornost duha. |
 |
 |
| Uz Žumberčane navedene u prvom dijelu, navest ću i jednog Žumberčanina koji je među nama i jer nema svoje djece, zajedno sa svojom gospođom žrtvuje se radeći za druge. To je gospodin Drago i gospođa Dorica Grubačević. Oni putem Caritasa donose radost u živote mnogih obitelji. I gospodin Drago mi je pričao da život na Žumberku završi sa dolaskom prve studeni. Snijeg i led onemogućuju bilo kakvu komunikaciju. Mi smo to iskusili jer za lijepog svibanjskog dana naš autobus nije mogao doći na vrh Žumberka, već smo se utaborili podno planinarskog doma “Vodice” na 860 metara nadmorske visine. Dok je naš domaćin i glavni kuhar gospodin Mladen Kurilovčan priređivao ukusnu kotlovinu, mi smo u skupinama “planinarili” u Vodice kako bi se napili čiste izvorske vode, a izvora vode na Žumberku ima puno. Stoga ponovno kličem: Žumberak je blagoslov Hrvatima i hrvatski raj. Svi izvori Žumberački ulijevaju se u potočiće koji sa koritom rijeke Kupčine odnose izvor vodu u rijeku Kupu. | ||