Zaljubljenik je mjesecima udvarao svojoj dragoj i puno je trpio zbog toga što ga nije prihvaćala. Konačno je njegova draga popustila. “Dođi na to i to mjesto u to i to vrijeme”, reče mu.

I tako je zaljubljenik napokon sjedio pokraj svoje drage. Izvadio je hrpu pisama koja joj je mjesecima pisao. Pisma su bila puna strastvene muke zbog odbacivanja i žarke želje da bude sa svojom dragom. Počeo ih je glasno čitati. Prošlo je deset minuta, a on je još uvijek čitao.

Na koncu je to dodijalo ženi: “Kakva si ti budala! Pisma govore o tvojoj čežnji za mnom. Napokon sam tu s tobom, a ti si se izgubio u svojim smiješnim pismima.”

“Ja sam s tobom,” reče Bog, “a ti i dalje u svojoj glavi razmišljaš o meni, svojim jezikom govoriš o meni i tražiš me u svojim knjigama. Kad ćeš zamuknuti i vidjeti?”