Na početku, prije bilo kakvog ulaska u raspravu, želio bih se unaprijed ispričati Vama, vjernim čitateljima i svima onima koji u ovom trenutku čitaju ovo.
Pomislit ćete: “Što se dogodilo? Zašto je tako ljut da nam se ispričava, a još ništa nije ni napisao”. Odgovor ćete možda pronaći u tvrdnji da ste me razočarali!

Da, dragi župljani, razočarali ste me! I to ne samo mene, u prvom redu sami sebe, a nakon toga i ostale suradnike Barke . Sve one koji se trude da iz mjeseca u mjesec prikupe neke svoje “člančiće” da bi “skrpali” rupe u listu koji nije vlasništvo župnika i pojedinaca mladih entuzijasta, već i VAŠ! Kao što i piše na naslovnici: LIST ŽUPE SV.BARBARE!

Barka nije list koji izlazi zbog hirova nekolicine mladih, već, kako je prvobitno zamišljeno: da bi ojačala rast vjere u našoj župi i obogatila je dodatnim duhovnim štivom. I možda ljudi čitaju Barku i zadovoljni su što župni list izlazi redovito, ali žao mi je što to moram reći: ne trudom župljana!

Možda to sve preosobno shvaćam, ali pokušajte razumjeti kako sam se osjećao kada sam čuo da je Barka dobar list, ali svi članci su prepisani.
Kako bi ste se Vi osjećali? Toliko truda i volje, za koje smo koji put i primili pohvalu, pada u vodu ocrnjeno ovim riječima. Da nešto razjasnimo, ja sada ne pokušavam obraniti novinare Barke , jer istina je da imamo rubrike koje ne bi mogle postojati da nisu sročene iz nekih drugih tekstova (Učiti od života, Mali liturgijski kutić, Hrvatski sveci...). Jedini razlog za ta “prepisivanja” je da nismo i nemamo stručnjake koji bi nam malo bolje objasnili određene tematike. A morate cijeniti trud, vrijeme i volju koji su uloženi čak i u ta prepisivanja.

Možda mislite da je bilo lako napisati ovaj ili bilo koji drugi članak, bilo meni, bilo kome drugom od mojih kolega suradnika. Ako tako mislite, ovo je poziv SVIMA: pokušajte i Vi nešto napisati i tako ćete najlakše saznati odgovor. Pošaljite nam svoj članak i biti će objavljen! U to budite sigurni.
Jer našoj je župi potrebna duhovna hrana. Bez nje ona propada. Pogledajte samo praznu Crkvu. I nemojte mi reći da su svi na ljetovanju.

Gdje su mladi naše župe?! Ne mogu vjerovati da je tridesetak mladih (možda se ja varam, ali ja ih više ne vidim) koji nedjeljom dolazi na misu sav podmladak našeg mjesta!? Iz 900 obitelji!?

SVI SE ZAPITAJMO:

Roditelji gdje su Vam djeca?
Gdje su naša braća i sestre?
Svi oni koje poznajemo i koje smo znali?

Dovoljno je da se okrenemo oko sebe i vidjet ćemo odgovore. Odgovore koji su stalno oko nas, ali mi ih ne prihvaćamo kao istinu!
Ne dopustite da nas skrenu s puta! Ne dopustite da stari hrvatski (i kršćanski) običaji zamiru! Jer s njima zamire i naš narod.