Najveće otajstvo, vrhunac, izvor i središte naše vjere je otajstvo presvete Euharistije. Euharistija je izvor i središte svake autentične kršćanske pobožnosti i svaki put kada joj pristupa istinskom vjerniku to predstavlja radost i sreću, a ne obavezu i teret. U trenutku pretvorbe (transsupstancijacije) kruh i vino na euharistijskom stolu postaju PRAVO TIJELO I PRAVA KRV KRISTOVA i Krist je istinski i stvarno prisutan među nama. Pod prilikama kruha i vina blagujemo Tijelo i Krv Kristovu nama na spasenje i posvećenje za život vječni. U trenutku pretvorbe klečanje je izraz i obilježje katoličke pobožnosti, Ako nije drukčije određeno, kod svih misa neka stoje…od darovne molitve do svršetka mise, izuzev, neka kleče kod posvećenja, osim ako to nije moguće zbog tijesna prostora, velikog broja prisutnih ili drugih opravdanih razloga (Opća uredba Rimskog misala 21).

Klanjanje i klečanje iskazuje našu vjeru u stvarnu prisutnost Kristovu u Euharistiji i upravo je, između ostaloga, i klečanje ili duboki naklon znak klanjanja Gospodinu. Budući da je u oltarskom sakramentu prisutan sam Krist , treba ga častiti poklonstvenim štovanjem, Pohod presvetom Sakramentu dokaz je zahvalnosti, znak ljubavi i priznanja Kristu Gospodinu . (Katekizam Katoličke crkve br. 1418).

U svome kršćanskom življenju potrebno je ispitati koliko držimo do euharistijskog života i svega onoga što on sadrži. Istina je da treća crkvena zapovijed govori o tome kako se potrebno barem jednom godišnje, i to o Uskrsu, ispovjediti i pričestiti, ali ćemo tim milosnim darovima pristupati i puno redovitije ukoliko želimo suobličiti svoj život Kristu i onome što kršćanska vjera po Crkvi od nas traži .

Primanje Krista pod prilikom svete Pričesti i njegovanje pobožnosti klanjanja Presvetom Oltarskom Sakramentu znače naš odlučni pristanak i kako kaže sv. Irinej: naš se način mišljenja slaže s Euharistijom, a Euharistija sa svoje strane potvrđuje naš način mišljenja.

U mnogim crkvama postoje redovita mjesečna klanjanja Presvetom Oltarskom Sakramentu, pa tako i u našoj župi. U našoj se nadbiskupiji svakoga dana u jednoj crkvi održava godišnje klanjanje kako bi se i na taj način pokazala ljubav i odanost Kristu, a u pobožnosti Presvetom Srcu Isusovu ili kako se to često kaže pobožnosti Prvih petaka, redovito se održavaju i klanjanja Presvetom Oltarskom Sakramentu. Kako je lijepo vidjeti punu crkvu u tim trenucima, punu mladeži i starijih kako pobožno kleče pred tim živim znakom Božanske ljubavi.

Nestanak strahopoštovanja i nepobožnost u ophođenju s najsvetijom stvari koja je Crkvi povjerena, sa Presvetim Oltarskim Sakramentom, pitanje je koje si moraju postaviti svi oni koji premda dolaze nedjeljom na sv. Misu ipak ne blaguju sa stola Gospodnjeg.

Uzrok tome jest teški grijeh koji nas razdvaja od Boga i blagovanja euharistijskog kruha i vina.

Hrvatski misionar u Indiji i sluga Božji o. Ante Gabrić kazao je: Uvijek sam tumačio i neću prestati: sveta Misa bez pričesti je protuslovlje… Kako mogu izbjegavati Isusa kad on k meni dolazi? U blagdanu Tijelova koji se redovito slavi u četvrtak po blagdanu Presvetog Trojstva prisjećamo se na osobito svečan način ustanovljenja Presvetog Oltarskog Sakramenta i svete misne žrtve i tako zahvaljujemo za milost što smijemo primati Krista pod prilikama kruha i vina. Brojne su milosti i čudesna ozdravljenja dobivena pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Katolička literatura o tome svjedoči na bezbroj mjesta.