Broj
Godina
Kolovoz, 2001.
© K_com Dtg Ltd 2005.
Broj |
21 |
Godina |
3 |
Kolovoz, 2001. |
|
© K_com Dtg Ltd 2005. |
|
| |
|
 |
|---|
Patnja pronalazi svakoga
|
| Vlatka Karoglan |
| Patnja pronalazi svakoga |
 |
 |
Vječna je istina da zidovi patnje niču i pred bogatima i pred siromašnima, pred mudrima i ludima, učenima i onima koji to nisu, mladima i starima, svima bez obzira na rasu, boju kože i vjeru. Svatko pred sobom ima drugačiji oblik patnje. Netko možda ima novčanih problema; netko se bori da sačuva brak; netko je (možda) osamljen ili ljut zbog raskinute veze; nekog je (možda) iznevjerio prijatelj ili član obitelji; netko (možda) pati jer mu se otuđilo dijete; netko (možda) tuguje zbog gubitka voljene osobe; netko se (možda) bori sa bolešću; netko je (možda) u sukobu s nadređenim; netko (možda) upravo pokušava pokrenuti novi posao; netko možda... Mogli bismo nabrajati u beskonačnost. |
| Nije dakle riječ o tome hoće li nas patnja posjetiti, već na koji ćemo se način s njome boriti
Imamo li se pravo ljutiti na izazove pred koje nas život stavlja? Hoćemo li time nešto postići? Trebamo li se zadovoljiti činjenicom da ima i onih kojima kojima je gore nego nama ili pak treba težiti onima kojima je bolje? Na ta i slična pitanja svatko mora pronaći svoj odgovor. Bibilija nas uči da je cijela povijest od postanka svijeta rođena u patnji. Uzmemo li, npr. Mojsije je patio jer nikada nije ušao u Obećanu Zemlju; Josip je patio jer su ga prodala i izdala vlastita braća; Marta i Marija patile su zbog smrti brata Lazara. Niti sam Sin Božji nije bio pošteđen. Njega je čekala muka na Križu koju je slomljena srca gledala i Njegova majka Marija. |
Međutim, svi oni koji barem malo poznaju Bibliju znaju (ili bi barem trebali znati) da je iza svake pretrpljene patnje slijedila “nagrada”, svaka je patnja urodila nekim plodom. Svi znamo čime je urodila Isusova patnja. Ako je Isus kao Sin Božji mogao podnijeti patnju Križnog puta, postavlja se pitanje: Tko smo mi da ne prihvatimo svoje patnje koje nam život nosi? Ako ih pak prihvatimo znamo li čime će uroditi naša rješenja? Nitko nije savršen!!! U tome i jest ljepota života, jer dok kroz život prolazimo rješavajući probleme koji su pred nama, učimo i rastemo u Bogu. Patnja mijenja našu percepciju, iznosi ono najbolje u nama, jača nas, otvara nove mogućnosti i prisiljava nas na promjenu. Iako bismo radije kroz život putovali ne iskušavajući patnju, ona nas oblikuje na vrlo stvaran način. Često je to za nas dobar način, ako iz njega naučimo živjeti iznad patnje, a ne podcjenjivati je. Postoji priča o čovjeku koji je svoj pašnjak ogradio javorima. Čovjek je javore umjesto da zabija stupove, a kad su porasli povezao ih je bodljikavom žicom kako bi dobio ogradu. |
|
 |
| Međutim, nisu svi javori jednako prihvatili žicu omotanu oko svoje osjetljive kore.
Neka su stabla prihvatila žicu u svoja debla i izrasla visoka i čvrsta, a neka se nisu mogla naviknuti na žicu, pa su rasla iskrivljena i izobličena. Ljudi su poput javora – neki se problemima suprotstavljaju i prilagođavaju im se uključujući ih u svoj život i tako i dalje rastu, dok neki svojim problemima dozvoljavaju da im preokrenu, izobliče, unište život. Razlika između ljudi i javora je u tome što ljudi sami mogu birati kako će rasti.
Mnogo se toga promijenilo od vremena Biblije, ali ljudske će patnje uvijek postojati bez obzira na sav “napredak” koji smo postigli (ili baš unatoč njemu). Danas vidimo patnju u vidu nezaposlenosti, razvoda, nepismenosti, rata, gladi, bolesti, beskućništva... Popis je neiscrpan! Patnja je svuda oko nas, ali i u našem životu. Svatko tko je jednom izašao iz patnje kao pobjednik zna da je ona zapravo prerušeni blagoslov. |
| www.warchild.org | |
 |
|
podrška h.o. War Child: War Child, 7/12 Greenland Street |