U početku stvori Bog nebo i zemlju. Kad je uredio edenski vrt, uzme čovjeka i postavi ga da obrađuje i čuva taj dar. No čovjek, točnije žena, oglušila se o Božju uputu i povela se sa zmijom. Zašto? Zbog one vječne želje, čije bi ostvarenje značilo postignuće svih ciljeva, rješenje svih problema i potpunu kontrolu – želja da budemo kao Bog. Jahve je učinio sve da nam olakša, uredio idealno mjesto za življenje, učinio nas gospodarima svega živoga, dao mogućnosti da se razvijamo, živimo u skladu, a to dvoje ljudi je uništilo sve zbog želje za nedostižnim.

Od tada su prošli milijuni godina i pomislili bismo da smo do danas nešto naučili, no jedini zaključak koji možemo izvući jest da je ta želja postala još veća i da neprestano raste.

U redu je kad ljudsko biće stvara sa željom da učini život lakšim, uljepša ga ili popravi, no sve ima svoje granice, a čovjek ih prečesto prelazi i okreće dobro u loše. Na primjer, atomska energija je trebala ljudima uvelike olakšati življenje, a prelazak granice je bio stvaranje bombe i uništavanje svijeta. Želimo sami stvarati ljude kloniranjem i potpuno zakinuti prirodni proces. Ljudska sudbina nije puko poigravanje s kromosomima i genima, već jedna Bogom predodređena cjelina.

Prisjetimo se Isusove rečenice pred Poncijem Pilatom: “Ti ne bi imao vlast nada mnom da ti nije dano s nebesa...” Znači, Bog sve što radi, radi s namjerom i ne bi mi danas postigli ono što jesmo da nemamo Njegov blagoslov i da nam On ne pomaže i upravlja nama. Čovjeku je dao slobodu da sam postiže svoje ciljeve, napreduje, uživa u plodovima svoga rada, no ljudski perfekcionizam se omiče kontroli i sami sebi kopamo grob.

Trebali bismo se predati u Njegove ruke i zahvaliti na velikodušnosti i dobroti, što nam je dao toliko mogućnosti i prilika da poboljšamo svoj život. Ali mi smo se izgubili na tom putu i žalosno je što te bezgranične želje često nemaju dobar ishod. Krivimo Boga za ratove, poplave, požare i tada mu se utječemo, tražimo milost i u očaju se pitamo zašto nam dobri Bog to čini, a ne shvaćamo da smo mi jedini odgovorni.