Broj
Godina
Kolovoz, 2001.
© K_com Dtg Ltd 2005.
Broj |
21 |
Godina |
3 |
Kolovoz, 2001. |
|
© K_com Dtg Ltd 2005. |
|
| |
|
 |
|---|
Žumberak (III dio) |
| Nikola Maković |
| Žumberak, hrvatski raj |
| (III dio) |
 |
 |
Zanimljivo je kako se čovjek veoma brzo prilagodi zatečenom okružju. Dok smo "planinarili" i opušteno "zrakali" okolišem, iščekujući obrok kotlovine i kobasica sa obilnim prilogom mladog luka i paradajza, nesvjesno smo, tjelesna osjetila ugodili sa ritmom prirode. Jerbo, Žumberačka gora potiče želju čovjeka za unutarnjim mirom, mirom kojim ona obiluje i koji u njoj od vijeka stoluje. Tamo nema žurbe kao u našoj "nazovi civilizaciji", tišina je očaravajuće uzvišena. Nu, moju uronjenost u ovu meditaciju prekine poziv na ritual blagovanja slasnih, gore narečenih obroka koje je uz zajedničku molitvu blagoslovio velečasni Mladen. |
| Obred blagovanja bio je praćen laganom zafrkancijom na račun velikopoljke gđe. Đurđe, koja uz veliki žar i višekratno padanje na tlo, nije u igri loptom mogla dosegnuti velikomlačanku iz Dolenca br.1 gđu. Višnju. Nu, dogovorili smo, da pojačanim treningom može na nekom novom izletu ili ekskurziji napraviti popravni, te iz "odbojke" i laganog napucavanja lopte nogom polučiti prolaznu ocjenu. Draž motrenja ovog vatrenog nadmetanja prekinuo je oblak čestica leteće prašine pojavom službenog vozila tvrtke MARBI d.o.o. iz Velike Mlake. Raspjevane i pod utjecajem prvosvibanjskog sindikalnog koncerta u zagrebačkom perivoju Maksimir gdje su nastupale pred hrvatskim predsjednikom g. Stjepanom Mesićem, primadone KUD-a Velika Mlaka gospođe Ana, Katija i Marica povele su i nas u pjesmu. Uz pjesmu je vrijeme žurnije odmicalo, i morali smo, sada tustiji, oprostiti se od čarobnog proplanka povrh Sošica i vratiti u civilizaciju mobitela. |
Nakratko, pri povratku smo zastali u Pribiću, gdje smo razgledali obnovljenu grkokatoličku crkvu. Ova je crkvica vjerojatno bila zadužbina nekoga iz obitelji Nikole ili Petra Zrinskoga, čiji vlastelinski posjed iz 16. stoljeća u neposrednoj blizini lagano propada. Ali, za utjehu, putem do Velike Mlake vidjeli smo mnogo novih "vlastelinstava" iz čijih se dvorah sve rjeđe čuje smijeh djece, a iz dimnjaka dim ne vije, jer su staračka kao naša draga, napaćena i umorna Žumberačka gora. |
|
 |