Savjet koji nam ide na živce i prije nego je izrečen. Posljednja stvar na svijetu koju želimo je - ne biti kao ostali.

Ne kažem da se trebamo izolirati od društva i potpuno sami kročiti stazom života, već da budemo u sklopu društva, a ne izgubimo svoj identitet. Proći će puno vremena prije nego se osvijestimo i kažemo: “Hej, ja živim svoj život, ja sam jedini “ja” na ovom svijetu, zašto pokušavam biti netko drugi?!”

Nemamo snage oduprijeti se i biti ono što želimo i jesmo. Svakim je danom sve više primjera kako ljudi prestaju biti osobe u punom smislu te riječi. Postaju kao roboti: bezlični, sivi, mehanizirani i jednaki.
Onaj tko nije takav osjeća se beskorisno, kao da nikamo ne pripada. Ne shvaćamo da uspjeti znači biti samosvojan. Bog nas je stvorio takve kakvi jesmo, trebali bismo Mu zahvaliti na tome što imamo i potruditi se da sami nešto postignemo, a ne oponašati druge.

Nemojmo dopustiti da netko i u našem ponašanju, stilu oblačenja, govora, primijeti da smo to “pokupili” od nekog drugog. I mi ćemo poput crne vrane ostati osramoćeni, a nedobronamjerni ljudi će se time naslađivati.

Budimo originalni, budimo svoji!
Niti jedna kopija nije ostala dugo u sjećanju, nasuprot tome, ljudi su uvijek cijenili osobnost, “ono nešto” što osoba sama po sebi posjeduje. Nastojmo se pokazati onakvi kakvi zapravo jesmo, otvorimo se ljudima. To ćemo najbolje uspjeti riješimo li prvo nedoumice u sebi. Tek kada prihvatimo sami sebe onakvima kakvi jesmo, možemo očekivati da će nas i drugi prihvatiti takve.