Broj
22
Godina
3

Rujan, 2001.

 
 
Naslovnica
Sadržaj
Uvodnik
Statistika
Obavijesti
 
Aktualnosti
Barka

Impressum

glavna

 

© K_com Dtg Ltd 2005.
Malo stado
Sv. Franjo Asiški
Nema loših ljudi
Raj
Naklapanja
Budi svoj!
Čuvajmo se praznovjerja
Školski kutić
Najvjernija odvjetnica
 
Damir Novaković
Sveti Franjo Asiški
(Italija)

Slijedeći kalendar, i poneki putokaz prema jugu, put me iz Češke odveo u Italiju. Ovaj put odlučio sam se za posjet središnjoj Italiji, na prijelazu iz XII. na XIII. stoljeće, kako bih Vas upoznao sa Franjom Asiškim, najpoznatijim talijanskim svecem.

Rođen je 1182. g. u kršćanskoj obitelji bogatog asiškog trgovca tkaninama. Svoju je mladost proveo vrlo slobodnjački – trošeći očev imetak, veselo, u pjesmi i zabavi. Iako mu ničega u životu nije nedostajalo, iznad svega želio je postati vitez, a samim time i slavan. Vođen tom idejom otišao je u rat protiv Perugie (peruđe), gdje su ga zarobili. Tu se Franjo u molitvi zbližio s Bogom. Nakon što su ga oslobodili, i dalje je žudio za slavom, te je krenuo u Četvrti križarski Rat. Franjo nije vidio Jeruzalem, jer se već nakon dva dana vratio u Asiz, budući da mu se u snu obratio Bog i rekao mu neka obnovi njegovu Crkvu. Franjo je svoje razgovore s Bogom nastavio u razrušenoj crkvi sv. Damjana, te je mislio da Bog želi da ju obnovi. Međutim, Bog je želio da Franjo obnovi Njegovu Crkvu.

Kako bi u potpunosti mogao živjeti siromaštvo, koje mu je postalo životni uzor, siromašnim je Asižanima podijelio očevu robu za prodaju, te se kasnije čak i odrekao oca, tvrdeći kako je njegov otac i Naš Otac. U očima Asižana postao je ne samo kukavica, nego i luđak.

Uskoro je počeo propovijedati, sada već sa svojim pratiocima, Glasnicima Velikoga Kralja . Nije mu na pameti bilo reformirati onodobnu Crkvu, punu skandala i krađe iznutra, te hereze izvana, već Nju i Njezin narod vratiti Bogu. Njihova pravila bila su davanje siromašnima svega što su imali, nikada sa sobom nisu smjeli imati niti nositi ništa osim poderane prosjačke odjeće, te ustrajnost u nošenju svoga križa. Među njima je bilo ljudi iz svih staleža i zanimanja, a Franjo ih je sve tretirao istinskom jednakošću, pokazujući prema svima veliko poštovanje.

Potaknuta Franjinim propovijedanjem i primjerom, 1212. g. mlada djevojka imenom Klara, podrijetlom iz ugledne asiške plemićke obitelji, napustila je svoje roditelje, i pošla Franjinim putem. Ona je stvorila drugi Franjin red, Red siromašnih Gospođa .

Franjo je u svoje bratstvo uključio sva Božja stvorenja, od kamena, trave i lastavice, pa do pape. Osjećao je prirodu i razgovarao s njome. Jednom je pticama pričao kako trebaju biti zahvalne Bogu na prekrasnome perju, neovisnosti i providnosti kojom ih hrani. Ptice su ga mirno slušale, a odletjele su tek kada im je rekao da mogu odletjeti.

Isprva su ljudi Franju i njegove misionare dočekivali vrlo neprijateljski. Iako nisu imali ništa, bili su sretni i slavili su život. Vidjevši to, isti oni koji su ih tjerali, sada su ih dočekivali zvonima i s osmjehom na licu. Franjo je siromaštvo želio učiniti svetim, a ne ukinuti ga. Nije dopuštao svojim prijateljima da uzimaju novac koji im je narod nudio. “Smatrajte ih kao kamenčiće uz put”, govorio im je Franjo o novcu. Radili su za sve što im je trebalo, a prosili su samo ako su baš morali. Kad se biskup užasnuo nad životom koji je vodila Franjina družina, Franjo mu je odgovorio: “Da imamo bilo kakvu imovinu ili posjed, trebali bismo imati i oružje da ga obranimo.” Posjedovanje nečega bilo je za Franju smrt ljubavi. Franjo je dalje razmišljao: ”Što tko može učiniti čovjeku koji ne posjeduje ništa? Ne možete izgladniti čovjeka koji posti, ne možete ukrasti od nekoga tko nema, ne možete srušiti nešto što netko nije izgradio...”

Franjo je djelovao vrlo brzo, jer je djelovao iz srca. Kako bi dobio dozvolu za propovijedanje, otišao je čak u Rim, k Papi, i to ga zatražio. Nakon što ga je prvi put, onako prosjački odjevenog, izbacio, i nakon što mu je Bog u snu rekao tko je Franjo, Papa je Franji i njegovoj braći dopustio da propovijedaju.
Pred kraj života, kad je u bolesti, napola slijep molio u bijedi i poniženju, dobio je stigme (rane Gospodinove), kao poseban znak povezanosti s Kristom.
Franjo nakon duge i teške bolesti umire 4. listopada 1226. godine. Iza sebe nam je ostavio Pjesmu brata Sunca . Osnovao je Franjevce, a njegova pratiteljica Klara osnovala je ženski, sestrinjski red, Klarise. 1228.g., niti dvije godine nakon smrti, Franjo je od pape Grgura IX. proglašen svetim.

Sveti Franjo je zaštitnik ekologa i trgovaca.
 
Molitva Sv. Franje

Gospodine,
Neka žarka i slatka ljubav prema Tvojoj ljubavi
očisti moj um od svega što je pod nebom,
da mogu umrijeti iz ljubavi prema Tvojoj ljubavi
jer si se Ti udostojao umrijeti
iz ljubavi prema mojoj ljubavi.