Broj
 22
Godina
 3

Rujan, 2001.
 
 
Naslovnica
Sadržaj
Uvodnik
Statistika
Obavijesti
 
Aktualnosti
Barka

Impressum

glavna

 
© K_com Dtg Ltd 2005.
Malo stado
Sv. Franjo Asiški
Nema loših ljudi
Raj
Naklapanja
Budi svoj!
Čuvajmo se praznovjerja
Školski kutić
Najvjernija odvjetnica
  piše:
  Ivan Brzović
Naklapanja grješnog promatrača
 
 
 

Alžirski mučenici:
Monasi iz Tibhirine

Sedam monaha trapista iz samostana Naše Gospe od Atlasa (Notre Dame de l Atlas) u Tibhirini u Alžiru, ubijeni su 21. svibnja 1996. godine. Ubili su ih islamski fundamentalisti nakon što su ih gotovo 60 dana držali u zatočeništvu. Ove žrtve pridodane su dragocjenim žrtvama koje je cistrecitski red dao Crkvi u ovom stoljeću: 33 mučenika u Kini i 19 mučenika u Španjolskoj.

Monasi trapisti iz Tibhirine svojom su odlukom da ostanu u svom samostanu, premda svjesni smrtne opasnosti kojoj su se izložili, posvjedočili vjernost Pravilu sv. oca Benedikta do krajnje granice opsluživanja Pravila na koje su se zavjetovali. Svojim životom posvjedočili su da monasi u svom samostanu žive u srcu Crkve, a ne kao njeni beskorisni članovi negdje u njenim marginama te da se ne moraju trsiti da bi pokazali svoju aktivnost, već molitvom i žrtvom u svom samostanu pozorno osluškuju poteškoće s kojim danas Crkva živi.

Kao i mučenici iz Tibhirine u sličnoj su se situaciji našli i neki drugi trapistički samostani u kojima su monasi premda izloženi ratu, gladi ili drugim nepogodnostima odlučili ostati. To su dva samostana u Africi te samostan u Banja Luci, dok su monasi iz Makota, koji se našao u samome središtu krvavih borbi između dva afrička plemena, odlučili otići na drugo mjesto. Ono što iznenađuje kod mučenika iz Tibhirine je potpuna svijest da ostankom prihvaćaju rizik za svoj život. O tome svjedoči oporuka opata Christiana De Cherge koju je napisao 1993. g., a otvorena je na Duhove 1996. g. Ona zrači svježinom s čistih izvora katoličke duhovnosti i cistercitskog reda: svijesti o vlastitoj grešnosti, prihvaćanje oproštenja i čista ljubav.
 

Ako mi se jednog dana dogodi da budem žrtva terorizma koji želi, kako izgleda, dohvatiti sve strance u Alžiru, želio bih da se moja zajednica, moja Crkva i moja obitelj sjete kako moj život pripada Bogu i zemlji u kojoj sam živio. Želio bih da prihvate istinu kako jedini Gospodar svakog života nije mogao ne biti iza ovog nasilnog odlaska. Želio bih da mole za mene jer ja nisam dostojan jedne takve žrtve. Želio bih da povežu ovu smrt s mnogim drugim, isto tako nasilnim smrtima koje su prepuštene ravnodušnosti i prekrite anonimnošću.

Moj život ne vrijedi ni više ni manje od života nekog drugog. U svakom slučaju ne posjedujem dječju nevinost. Dosta sam živio da bih spoznao zapletenost zla, koje može izgledati kao da prevladava u svijetu i onom koji će me zasljepljen ubiti. Želio bih da, kad dođe taj trenutak, budem prosvijetljen te molim oproštenje od Boga, od braće i u isto vrijeme da od sveg srca oprostim onom tko će me usmrtiti. Čini mi se važnim priznati da ne mogu priželjkivati takvu smrt jer ne bih bio sretan kad bi ovaj narod kojeg volim bio bez ikakve prosudbe optužen radi mog ubojstva.

Alžir, Islam je za mene nešto drugo: jedno tijelo i jedna duša…Oni koji me budu ubili moraju znati da će time biti potpuno ostvarena moja nestrpljiva težnja te ću moći, ako Bog da, susresti svojim pogledom Očev pogled da bih s njime promatrao njegovu djecu muslimane, onako kako ih on vidi, sve obasjane Kristovom slavom i plodom njegove žrtve, obučene u dar Duha Svetoga čija je radost da ostvaruje novo zajedništvo i sličnost, poigravajući se našim različitostima…

Za ovaj izgubljeni život, posve moj i posve njihov, zahvaljujem Bogu koji ga je želio posve za onostranu radost, usprkos svemu. U ovom «hvala» rečeno je sve o mom životu. Tu ste uključeni i vi prijatelji moji…, i ti prijatelju posljednjeg trenutka, koji nećeš znati ono što činiš, da, i za tebe želim zahvaliti i molim da nam bude dano da se susretnemo ponovo u raju kao razbojnici ispunjeni srećom, ako tako bude htio Bog, Otac obojice nas. Amen.

 
U apostolskom pismu Nadolaskom trećeg tisućljeća sveti otac Ivan Pavao II podsjeća nas da je Crkva prvog tisućljeća rođena u krvi mučenika. Mučeništvo 7 monaha u Alžiru dragocjen je dar Crkvi na početku novog tisućljeća.