Iza Posljednje večere predao se Isus u ruke svojih neprijatelja. Isus je htio da za istočni girjeh i za grijehe sviju ljudi trpi velike i teške muke, i napokon da umre na križu.

Poncije Pilat, upravitelj židovske zemlje, imao je izreći smrtnu osudu nad Isusom. Tako su to zahtijevali poglavari židovskog naroda. Ali, Poncije Pilat nije našao krivnje na Isusu, pa je htio Isusa pustiti na slobodu. Kad je pak narod uzeo na sebe krivnju za smrt Isusovu i rekao: “Krv njegova na nas i na našu djecu”, i kad su poglavari židovski rekli Pilatu, da nije prijatelj Cezaru, ako Isusa pusti na slobodu, Pilat se uplašio i predao im Isusa, da ga razapnu.

Tada su Isusu stavili na rame teški križ i odveli ga na goru Kalvariju, gdje su mu ruke i noge pribili na križ. U najvećim mukama molio je za svoje neprijatelje: “Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine.”

Umirući reče Isus: “Oče, u ruke Tvoje predajem duh svoj”, prekloni glavu i umre. I gle, zemlja se potresla, grobovi se otvorili i mnogi su mrtvi ustali. A satnik i oni, koji su s njime čuvali Isusa, vrlo su se uplašili i govorili su: “Zaista, ovaj je bio Sin Božji.” A sav narod, koji je to gledao, vraćao se u Jeruzalem i udarao se u prsa.

Svojom mukom i smrću na križu zadovoljio je Isus pravdi Božjoj za istočni grijeh i za sve druge grijehe cijeloga svijeta, povratio nam je prijateljstvo Božje i zaslužio mnoge milosti, da se možemo spasiti.

Premda je Isus umro za sve ljude, ipak se neće svi spasiti, jer svi ne čine što je potrebno za spasenje, tj. ne vjeruju u Kristov nauk, ne drže Njegove zapovijedi, ne primaju svetih Sakramenata, koje je Isus naredio za naše spasenje i ne slušaju Njegove Crkve i njezinih poglavara. Smrti Isusove sjećamo se na Veliki petak.