Broj
23
Godina
3

Listopad, `01

 
 
Naslovnica
Sadržaj
Uvodnik
Statistika
Obavijesti
 
Aktualnosti
Barka

Impressum

glavna

 

© K_com Dtg Ltd 2005.
Tko pjeva, dvostruko moli
Caritas
Biti istinski vjernik
Sv. Leopold
Živjeti bolje
ŽEV
Jadnost oduševljavanja
Liturgijski kutić
Naklapanja
Školski kutić
Kršćanski nauk
Učiti od života
  piše:
  Ivan Brzović
Naklapanja grješnog promatrača
 
 
 

Vjerni mrtvi

 

Blagdan spomena svih vjernih mrtvih Dušni dan kao da je pomalo u sjeni blagdana Svih Svetih premda ta dva blagdana čine nerazdvojiv dvolist. Na blagdan Svih Svetih odlazimo na groblja i palimo svijeće moleći za naše pokojne koji su u nadi i vjeri uskrsnuća usnuli u Gospodinu, oni koje je Crkva proglasila svetim, ali i oni koji nisu službeno proglašeni svetim a koji Boga slave kroz svu vječnost kako to piše u predslovlju Rimskog misala. To je ujedno i zapovjedani blagdan pa smo dužni sudjelovati u euharistiji i i podsjetiti se velike istine svete vjere o općinstvu svetih. Kako to možemo pročitati u našem Katekizmu i molitvenicima Kristova se Crkva sastoji ne samo od vjernika na zemlji i duša u čistilištu, nego i od blaženika na nebu.

 

Sve te blaženike i svete Crkva slavi na blagdan Svih Svetih i moli njihov zagovor. Na Dušni dan Crkva nam svraća pozornost na duše koje su umrle u milosti Božjoj, ali još moraju vremenitim mukama u čistilištu zadovoljiti Božjoj pravdi za svoje grijehe. Te duše sebi više ne mogu pomoći u skraćivanju vremenitih kazni pa vapiju za našom pomoći, jer mi, prema vjerovanju Crkve, možemo pomoći svojim molitvama i dobrim djelima. Na Dušni dan mise se prikazuju za duše u čistilištu, a između 1. i 10. studenog ukoliko pobožno pohodimo groblje, te se barem u svom srcu pomolimo za pokojne, možemo svaki dan dobiti za njih potpun oprost.

Što smo mi sada, oni su bili; što su oni sada, mi ćemo biti kaže jedan natpis. Meni je osobito drago pohoditi groblje na Dušni dan kad se sva gužva pomalo stiša, a ostanu samo svijeće i lampioni. Prilika je to da čovjek u tišini promisli o vlastitoj egzistenciji i korijenima osjećajući zahvalnost i poštovanje prema svojim precima. Istina je da kako se odnosimo prema svojim korijenima takvi smo ljudi. Za nas kršćane smrt nije točka nego dvotočka tj. dovršenje ovozemnog života i postignuće konačnog cilja života, prag preko kojeg ulazimo u zajedništvo s Bogom u vječnost. Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja a ne oduzima; i pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima stoji u Rimskom misalu u Pokojničkom predslovlju. Bogatstvo i moć za koje pojedini misle da će ih pratiti nakon zemaljske smrti velika je opsjena, ali to može ispravno shvatiti samo ponizna i raskajana duša. Spomenik od najskupljeg kamena i brojnost lampiona na grobu manje vrijede od jedne iskrene molitve za duše pokojnih. Ne dopustimo da nam blagdan Svih Svetih i Dušni dan proteknu u ispraznosti.