Broj
24
Godina
3

Studeni, 2001.

 
 
Naslovnica
Sadržaj
Uvodnik
Statistika
Obavijesti
 
Aktualnosti
Barka

Impressum

glavna

 

© K_com Dtg Ltd 2005.
Moj e-mail Bogu
Postoji li pakao
Pisma čitatelja
Smiješni kutić
Liturgijski kutić
Sv. Nikola
Viđenje pakla djece iz Fatime
Školski kutić
Osvrt na prvopričesnike
Naklapanja
  piše:
  Ivan Brzović
Naklapanja grješnog promatrača
 
 
 

Svršetak i početak

 

Na zadnju nedjelju liturgijske godine Crkva slavi blagdan Krista Kralja.

Tijekom crkvene godine nema blagdana koji bi više odgovarao njenom završetku, jer po svome smislu obuhvaća sve ono što smo kroz liturgijska čitanja čuli kroz njeno trajanje. Krist otkupitelj ljudi iz ropstva smrti i grijeha trajno je prisutan među nama do konca svijeta kada svakoga od nas čeka konačni sud o našim zemaljskim životima. Krist je pravedni sudac koji će zatražiti od nas račun o tome kako smo potrošili svoj život živeći ga među braćom ljudima. Sva zemaljska dobra ostat će iza nas i razotkrit će se sve dobro i loše što smo činili u životu. Društveni položaj, financijska moć i razna materijalna dobra neće tada koristiti nikome od nas već nam mogu donijeti i vječnu osudu ako se njima nismo služili, nego smo im služili i nismo uvidjeli da su nam dana kako bi barem dio podali onima kraj nas koji su u potrebi. Osim toga što čovjeku treba osim onoga što nosi na sebi i kreveta gdje spava. O tome nas lijepo uči i sveti Franjo iz Asiza.

Uznositos i umišljenost i supremacija nad drugima opsjena je koju sami sebi namećemo i skupo plaćamo, a da toga nismo niti svjesni.

Čovjek nečistih nakana ne može jasno shvatiti da vara sam sebe. Krist mora biti mjera svih naših postupaka, onih koji jesu i onih koji bi mogli biti. On je Kralj ljudskih srdaca i ljubavi koja ne pozna zakon jačega, već milosrđe i opraštanje. Ponovo jačaju sile u našem društvu za koje smo mislili da su stvar prošlosti.

Ateistički liberalizam i njegove pristaše mogli bismo danas nazvati siromasima duhom, jer u svojoj jadnosti i postupcima koje čine priznaju da nemaju nade u dolazak Kristova Kraljevstva. Ponegdje se čuju zahtjevi koji traže nekakvu borbu protiv takvih i njihovih ideja. Sklon sam odgovoriti riječima mađarskog pisca Bele Hamvasa: Da se borimo? Zdrav čovjek da se bori s hromima i slijepima? Upravo stoga što su bogalji treba im prilaziti s blagonaklonošću. Budući da su zaostali u razvoju, trebalo bi ih čak smatrati djecom slaba razuma, bez obzira što oni mnogo drže do njega, misleći da je ateizam savršeno znanje. Pametnom dosta!

Krist je osuđivao zablude, ali je ljubio zabludjele. Njegovo Kraljevstvo nije prolazno, a na nama je da ga donosimo onima oko nas i zapravo je jedina vrijednost našega života to što je dar Božji. Pokažimo Bogu zahvalnost tako što ćemo poštivati i ispravno se služiti njegovim darovima. I mi participiramo u Kraljevskoj službi (...rod smo izabrani Kraljevsko svećenstvo... vjerni puk, narod Tebi stečen...).

Na početku nove liturgijske godine posvijestimo si ove velike istine naše vjere, poklonimo se i prignimo koljena Kralju vjekova kojemu sve živi.