Budući da je prosinac mjesec darivanja, jasno je da je moj izbor sveca za prosinac pao na sv. Nikolu.

Zanimljivo je da ne postoji mnogo potvrđenih istinitih podataka o životu sv. Nikole; zapravo, jedini su potvrđeni odaci da je bio biskup u Myri (Mala Azija, današnja zapadna Turska), da je umro 6. prosinca 345. ili 352. godine, te da je njegovo tijelo 1087.g. prenešeno u Bari , u Italiju, gdje se i danas čuva.

Svi ostali podaci o ovome svecu zapravo su legende.
Rođen je u Parari (u Liciji u Maloj Aziji). Kao mladić, dobro odgojen od pobožnih roditelja, često je vrijeme provodio u crkvi, žeđajući za istinskom i iskrenom vjerom. Hodočastio je u Palestinu i Egipat. Uskoro je ostao bez roditelja od kojih je naslijedio veliko bogatstvo. To je svoje bogatstvo želio podijeliti siromašnima, kako ga ono ne bi sprečavalo u vjeri. Jedan Pataranin ostao bez novca, a imao je tri kćeri koje je trebao hraniti i dostojno udati. Kako nije imao novca, htio ih je stoga prepustiti prostituciji. Čuvši za tog svog sugrađanina, Nikola je kroz njegov prozor jedne noći ubacio vrećicu sa zlatom, mirazom za najstariju kćer. Pataranin je tako tim novcem uskoro dostojno udao svoju prvu kćer. Tako je bilo i sa drugom i sa trećom, ali se treći puta otac sakrio kako bi otkrio tko je to njegov dobrotvor, te obasipao Nikolu zahvalnošću.

Također jedna druga legenda kaže da je spasio troje djece od gostioničara koji ih je htio ubiti, pa kasnije ukiseliti.

Ove dvije legende govore o sv. Nikoli kao o zaštitniku djece. Nakon što se vratio s hodočašća, u Myri je proglašen za biskupa. Kada je na vlast u Rimskom Carstvu došao car Dioklecijan koji je progonio Kršćane, i sv. Nikola bio je zarobljen i mučen zbog svoje vjere koju je htio predati svome narodu. Dioklecijana je naslijedio car Konstantin, koji nije progonio Kršćane, te se Nikola vratio u svoju biskupiju.

Sudjelovanje Sv. Nikole na Nicejskom koncilu je upitno jer ga nema niti na jednom popisu ondjeprisutnih biskupa, dok neke legende govore kako je na istom koncilu pljusnuo arijevskog heretika po licu, te da su ga zato nazočni biskupi lišili znamenja i biskupovanja. Nikola je, osim prema Arijevcima, bio strog i prema poganima - srušio je jedan Artemidin hram u Maloj Aziji. Na kraju, sv. Nikola umire u Myri, pokopan je u svojoj katedrali, no točna godina njegove smrti se ne zna.

Sv. Nikolu također štuju kao zaštitnika pomoraca, zbog legende koja kaže da se na njihovu molitvu i zaziv ukazao olujom prestravljenim pomorcima, te ih sigurno doveo do njihove luke. Pomorci Egejskog i Jonskog mora, slijedeći stari istočnjački običaj, obično su na brodovima imali “zvijezdu sv. Nikole”, te su si pozdravom “Nek' sv. Nikola drži kormilo!” željeli sretan put.

Guverner Eustazije primio je mito da trojicu muškaraca osudi na smrt. U vrijeme smaknuća na stratištu je bio i sv. Nikola, zaustavio je krvnika i oslobodio zatvorenike. Zatim je otišao Eustaziju i predbacivao mu za to što je učinio, sve dok Eustazije nije priznao da je bio podmićen i izrazio pokoru. Trojica rimskih vojnika trebala su svjedočiti caru o tom smaknuću. Jasno je da se nisu išli javiti caru za to što su dopustili da ona trojica ne budu smaknuta. Zato je tu bio Ablavije, carev uhoda koji ih je izdao caru, koji ih je zbog neposluha i neinterveniranja zatvorio i osudio na smrt. U zatvoru su se vojnici sjetili ljubavi i vjere koju su vidjeli kod Nikole te su mu se molili da ih spasi. Te se noći sv. Nikola pojavio u snu cara Konstantina, te mu prijeteći naredio da oslobodi zatvorene vojnike. Isto se dogodilo i Ablaviju - kada su vojnike ponovno ispitivali, vojnici su im rekli da su za njihove snove zaslužne njihove molitve sv. Nikoli. Car ih je nato oslobodio, te ih zamolio da odu Nikoli i kažu mu da ih više ne progoni u snu, nego da se moli za mir u svijetu. Ovim čudom sv. Nikola postaje zaštitnik zatvorenika.

U VI.st. car Justinijan u Carigradu gradi crkvu sv. Nikole. U XI.st. Myru opsjedaju Saraceni (Arapi). Nekoliko talijanskih gradova je u tome vidjelo priliku da zatraže tijelo sv. Nikole za sebe. Venecija i Bari bili su glavni konkurenti. Na kraju je Bari pobijedio, te su 9. svibnja 1087.g. u Bari dopremljeni posmrtni ostaci sv. Nikole, gdje je povodom toga sagrađena crkva sv. Nikole, a sv. Nikola prozvan barskim. Tijelo sv. Nikole konzervirano je u uljastoj tvari poznatoj pod imenom “Mana sv. Nikole”, koja ima veliku medicinsku moć.

Tijekom vremena, sv. Nikola je postao zaštitnik Rusije i Grčke, Napuljskog Kraljevstva , Lorraine u Francuskoj, liške dioceze u Belgiji, mnogih talijanskih, njemačkih i austrijskih gradova, te Moskve.

Sv. Nikolu slavili su već za života. Njemu u čast građene su mnoge crkve, Sv. Nikolu slavili su već za života. Njemu u čast građene su mnoge crkve, posvećivani mnogi oltari, te je sigurno, uz Blaženu Djevicu Mariju, jedan od najčešćih i najpopularnijih svetaca, pogotovo među djecom. Mnoga su čudesa prije i poslije njegove smrti temelji bogate tradicije njemu u čast. Najpoznatiji je tako običaj darivanja djece na njegov dan, 6. prosinca. U Sjedinjenim Američkim Državama preuzeo je ulogu Djeda Božićnjaka, koji zbog nizozemskih trgovaca, koji su taj običaj prenijeli preko Atlantika, po njemu i nosi ime Santa Claus (od engleskog Saint Nicholas preko nizozemskog Sint Klaes).