Hvaljen Isus i Marija!

Prije dva milenija, Bog Otac uvidjevši da situacija sa miljenicima na zemlji nije dobra i vapije za promjenom, odluči utjeloviti Riječ jer se i pisma proročka ispuniše, a po kojima će iz blagoslovljena krila djevice izaći čovjek, Sin Boga živoga, kojega će glasnik s neba imenovati Spasiteljem i Otkupiteljem.. Ove oživotvorene riječi postadoše temeljac zapadne civilizacije sve do sadašnjeg vremena. Manje ili više, ovisno o ustrajnosti u katehezi stvorili smo si određenu sliku o vremenu i mjestu dolaska Obećanoga kao i o njegovoj zemaljskoj zadaći. A zadaća Isusa Krista nadilazi vrijeme i prostor, bezgranična je, dakle vječna.

Unatoč primislima o veličini ljudskog genija, do sada znanost nije uspjela definirati granice prostora niti vremena. Sukladno određenim konvencijama narečeni pojmovi prilagodbeno se definiraju odgovarajućim jednadžbama, kako bi se čovjek mogao zabavljati kretanjima nebeskih i zemaljskih sustava. U biti svi izračuni i počela u rukama su Stvoritelja, aproksimativni su i promjenljivi. Jedine konstante su, Otac koji je tvorac svega i Njegova utjelovljena riječ, Isus Krist. Zato oni koji sebe nazivaju baštinicima vjere, po riječima “...tko živi i vjeruje u me, živjet će ako i umre...”, znaju da Isus nadilazi prostor i vrijeme, te da onaj koji u Njega vjeruje u duhu živi vječno. Duh nije determiniran vremenom ni prostorom, ranjiviji je od tijela i treba ga trajno usmjeravati prema izvoru iz kojega je prema predaji izišao, iz Ljubavi. Stoga, kako tijelo hranimo krvavicama i češnjovkama, duh trebamo hraniti trajnim susretima s Učiteljem, koji je najslađa hrana u obliku Svete pričesti.