Broj |
25 |
Godina |
3 |
Prosinac, `01 |
|
© K_com Dtg Ltd 2005. |
|
|
|
![]() |
|---|
| Tragom običaja | Molitvena zajednica | Sv. Stjepan | Pisma | Baštinicima vjere | Pouke o jeziku |
|---|
Naklapanja |
![]() |
piše: | |
| Ivan Brzović | ||
Naklapanja grješnog promatrača |
||
|
Svim na zemlji |
||
| Svaki blagdan pa tako i Božić ukoliko ga ne proživljavamo u njegovoj cjelovitosti nego u nekom pojedinačnom vidu ili djelu ostaje nepotpun i neostvaren. Nepotpun je i ako o Božiću slušamo samo predavanja, ako se netko na Božić napije ili mu je sve u tome da se dobro najede biranih jestvina. Treba prodrijeti dublje u božićnu realnost jer ovo prije spomenuto tijekom vremena postane suhoća i određeni formalizam. Božić mora biti cjelovit doživljaj čovjeka u susretu s Djetetom Isusom, kao čas odmora i radosti u ruci Božjoj. Čitavo naše biće prepustiti i osloniti na Boga koji nas ljubi i biti tada okružen braćom i sestrama u Kristu koji ga vole. To se doživljava osobito u krugu svoje obitelji gdje otac i majka svome djetetu tumače da je figurica djeteta koja leži u jaslicama i predstavlja malog Isusa, zapravo Bog i čovjek koji je rasvijetlio sve ljude, i za sav svijet podnio muku i smrt i treći dan uskrsnuo od mrtvih. Djetetu isto tako treba rastumačiti da se Krist na ovaj osobito radostan dan, sjedinjuje sa svima svojima po komadiću kruha u svetoj euharistiji. Djetetu se ne može sve tumačiti o tajni euharistijskog kruha, ali ovo da taj kruh Isus daje da one koji ga blaguju sa sobom poveže, to se djetetu može reći, i to će donijeti golem plod. Katolik koji hoće imati puninu Božića taj dan svakako će pristupiti blagovanju euharistijskog kruha. Božić nije blagdan jedne obitelji, župe ili naroda nego blagdan čitavog čovječanstva i prilika da kršćani pomognu da svijest i spremnost na ljubav porastu i postanu jaki i veliki. | ![]() |
| To osobito znači sjetiti se bolesnih i starih, napuštenih i osamljenih, žalosnih i siromašnih i svih drugih nevoljnika, sjetiti se djece u ratom pogođenim područjima. | ||
| Molitva: Dođi Gospodine Isuse! neka postane naš adventski stav da kroz liturgijsko isčekivanje naš kršćanski hod krene prema punom ostvarenju i svjedočanstvu u svijetu u kome živimo. Božić kako ga prikazuju u (nekad) kršćanskoj zapadnoj Europi primjer je dekadencije i zapravo slavlje Božića bez Boga. Da tako što ne prijeđe i na naše prostore pogledajmo u dubinu Božićnog otajstva i pozabavimo se svojom nutrinom kako bogati ukrasi naših ulica i stanova ne bi zamijenili simboliku liturgije. Oslobođeni suvišnoga i neprimjerenoga dajmo prostor u našem srcu Bogu koji ima doći i ispuniti sve naše čežnje. Ljubimo jedni druge kao što novorođeni Isus ljubi nas, jer je ipak ljubav svima najpotrebnija. |