Nakon što sam vam nekoliko prošlih mjeseci pisao o svecima zaštitnicima europskih zemalja, ovim se člankom tematikom vraćam u Hrvatsku, u Dubrovnik , a prema nekim izvorima i u Zagreb .

Sv. Vlaho je živio početkom IV.st u Sebasti u Armeniji. Rođen je u bogatoj, uglednoj kršćanskoj obitelji. O njegovu se životu zna vrlo malo. Zna se da je bio liječnik. Bio je vrlo poznat po svojim čudesnim izlječenjima svojih sugrađana. Jednom su mu doveli umirućeg dječaka kojem je u grlu zapela riblja kost. Sv. Vlaho ga je na čudesan način ozdravio.

U znak zahvalnosti, stari su ga Dubrovčani svuda isticali; na gradskim vratima, na gradskim zidinama, sagradili su mu crkvu, imali njegov lik i na barjaku, novcu, pečatima i javnim pismima. Kada bi Gradu zaprijetila opasnost, ili nastala neka potreba, Dubrovčani su svoje poklisare slali raznim vladarima ili Papi riječima: “Šaljemo vas u ime Božje i svetoga Vlaha, zaštitnika i zastavnika našega.” U tih je nekoliko riječi bio sadržan sav javni i privatni život starih Dubrovčana, vjera i ufanje u Boga i sv. Vlaha. Grad i sv. Vlaho su toliko bili povezani, da kad bi se u povijesnim knjigama spomenula “Republika Svetaoga Vlaha”, pritom moglo misliti samo na Dubrovnik. Tu vezu nije srušio niti Napoleon, kada je prije dvije stotine godina srušio Dubrovačku Republiku, niti naši susjedi prije nekoliko godina. 3. veljače, dan sv. Vlaha, nije za Dubrovčane samo dan njihovog zaštitnika, već i sjećanje na slavnu prošlost njihova grada.

Sv. Vlaho, kojega se u kontinentalnoj Hrvatskoj češće zove Blaž, bio je jedan od najpopularnijih svetaca srednjega vijeka. Osim kod nas, štuje ga se i u talijanskom Tarantu. On je jedan od Četrnaest Svetih Mučenika. Uz to što je zaštitnik Dubrovnika, zaštitnik je divljih životinja i grlenih bolesti. Običaj je da se na njegov dan u crkvi blagoslivljaju grla vjernika; svećenik blagoslovljenim i u križ postavljenim svijećama dodiruje grla vjernika i izgovara: “Neka te Bog zagovorom sv. Blaža očuva od bolesti grla i svakoga drugog zla.” Slično se i u ikonografiji prikazuje sv. Blaž - drži prekrižene svijeće u ruci, ili je pak u špilji okružen divljim zvijerima, a u Dubrovniku također u jednoj ruci drži svoj Grad.