Broj |
26 |
Godina |
4 |
Siječanj, 2002. |
|
© K_com Dtg Ltd 2005. |
|
|
|
![]() |
|---|
Naklapanja grjesnog promatraca |
![]() |
piše: | |
| Ivan Brzović | ||
Naklapanja grješnog promatrača |
||
|
Luigi i Marija |
||
| Nije neobično kada Papa proglasi novog blaženika ili sveca koji je bio svećenik, redovnik, redovnica, monah, ali je i te kakva vijest da je jedan bračni par proglašen blaženim. Sveti otac Ivan Pavao II. nedugo je proglasio blaženim Luigia Beltrame Quattrocchi (1880.-1951.) i Mariju Corsini (1884.-1965.) koji su živjeli u Rimu. Možda to izgleda malo vjerojatno da se i u braku može živjeti sveto, ali primjer Luigia i Marije to dokazuje. Primjeri dobrog i čestitog života Bogu su dragi i trebali bi i nas potaknuti i potaknuti na nasljedovanje. To dvoje ljudi imali su više čvrstih stupova svoga svakodnevnog življenja vjere i svega onoga što je život stavljao pred njih. Redovitu jutarnju i večernju molitvu sa svojom djecom, svagdanju zajedničku svetu Misu i pričest, nakon čega bi odlazili svojim dnevnim obavezama. Na koljenima su molili Gospinu krunicu, a velika slika Srca Isusova pred kojom je obitelj posvećena bila je oltar i središte kuće i trajni poziv na molitvu i sabranost. Rodili su i odgojili četvero djece. Dva sina (oba svećenici) i dvije kćeri (jedna je redovnica) odlučili su se za svoja zvanja bez roditeljskog utjecaja. | ![]() |
Luigi i Marija živjeli su uzornim životom bračne čistoće te su priznavali da se za to hoće disciplina, vjernost, molitva, vjernost, česta i redovita sv. Ispovijed i pričest, svladavanje protiv svih vrsta napasti. Luigi je bio progonjen od fašističkog režima, ali to je samo značilo još veći rast u vjeri i pouzdanju. U njihovoj kući vladalo je zdravo ozračje kršćanske vedrine i blizine te su provodili sasvim običan i normalan život, ali srca trajno vezanih uz Boga. Kuća im je bila škola čitanja i razmatranja Evanđelja, Ispovijesti i drugih djela sv. Augustina, knjižice Nasljeduj Krista, Filoteje sv. Franje Saleškog, čitali su se i mnogi životopisi svetaca osobito Sv. Franje Asiškog, sv. Terezije od Djeteta Isusa, bl. Kolumba Marmiona i dr., vodili su ih uzastopno dva svećenika kao kućni i osobni duhovnici. Za Luigia i Mariju je zapisano da su bili svjesni, vjerni i hrabri u Božjoj Providnosti i u svojoj međusobnoj ljubavi, nikada se nisu dali smesti poteškoćama koje im je sotona stavljao na put, i milošću Božjom, crpljenom iz sakramenta ženidbe, nisu nikada poklekli. Kad je nakon 50 godina kršćanskog braka Marija ostala udovica, nastavila je sama istim ritmom života i kreposti kao i kad su bili zajedno. Možda će nam se činiti da u svemu ovome nema ništa neobično za katolički brak. Ipak, sve se događalo u srcu i u čvrstoj povezanosti s Bogom. Svi smo pozvani na svetost, svatko u onome staležu i zvanju u koje nas je Bog pozvao. U današnjem vremenu kada su vrijednosti braka i obitelji sa svih strana napadane ovaj primjer novih blaženika na početku novog tisućljeća veliki je znak svima nama. Trajna borba protiv grijeha u nama i našim obiteljima jedini je način obnove i zadovoljstva. Ako nam obitelji budu zdrave i uistinu katoličke neće biti ni manjka duhovnih zvanja, neće biti manjka od 300.000 na popisu stanovnika, a poštenje i moral preobrazit će domovinu Hrvatsku u zemlju odanu Bogu i dostojnu naše povijesti i predaka. |