Bože, pozivaš me na mnogočega. Ja još nisam otkrila sve svoje pozive, no svejedno ih već nekoliko znam. Za početak svi smo mi pozvani na međusobnu ljubav i mir, na molitvu, poštovanje samog sebe i ljudi oko sebe i Boga. Svi bismo trebali biti zadovoljni svojim životom i samim sobom, i to nam je također jedan od poziva. Svoj život bismo bez obzira na duljinu trebali živjeti što bolje, sretnije i bezgrešnije. Pozivaš me na doživotnu međusobnu suradnju.

Dragi Bože, imam dvanaest i pol godina, kao i moji prijatelji iz razreda. Ulazimo u burno razdoblje prepuno iskušavanja i istraživanja. Na tom putu formiranja naših osoba daj nam snage i mudrosti da se odupremo zlu i neprimjerenu ponašanju. Molimo te, Bože, daj da izrastemo u dobre i radišne ljude, u mudre i samopouzdane osobe željne znanja i mudrosti.
I hvala ti, Bože, za sve ove godine našeg djetinjstva.

Ponekad je teško donijeti odluku koja je meni na korist, a nije drugome na štetu. Razmišljajući o svim problemima koje život nosi, te odlukama koje su sastavni dio života, imam sreću što sam još dijete pa sve one bitne i nebitne odluke za mene donose drugi kao, na primjer, moji roditelji. Svako razdoblje života nosi svoje i kada to kažem, prvenstveno mislim na određeno ponašanje u skladu s određenim moralnim normama. Svi mi imamo određenu dozu slobode, a za mene ona znači ponašanje do nekih normalnih granica, a ne sputavanje i ograničavanje od strane drugih... Pojam slobode za svakog čovjeka ima drugo značenje, tako da bi se o tome dosta dalo reći, međutim svi smo mi različiti pa je teško govoriti o tome. No, bilo kako bilo, kao što su nekad govorili naš stari... nikada ne čini drugome ono što ne bi želio da se dogodi tebi samom!!!