Beethoven je rekao: “Križevi u životu čovjeka su kao povisilice u glazbi: Oni uzdižu!”

Svi mi imamo svoj križ. I Isus ga je nosio. Nosio je križ i trpio mučenja i poruge, a sve za spas čovjeka! Pod njegovim je teretom i posrnuo, ali se i podigao! A mi? Dižemo li se nakon naših padova ili odustajemo i dopuštamo da nas blato grijeha zarobi na tlu!?

Vjerujem da svi znamo priču o čovjeku kojemu je njegov križ bio pretežak, pa je tražio drugi. I u mnoštvu raznih križeva: zlatnih, dijamantnih, prekrasno ukrašenih, otkrio je da su svi preteški i da ne može podnijeti njihov teret. Na kraju se odlučio za neugledan, drveni križ koji je stajao u kutu. Kada je sav presretan odlučio uzeti taj križ, upitao je čiji je i začuo odgovor: “Tvoj!” Zato, nemojmo misliti da je naš križ najteži, jer možda već u našoj blizini ima netko tko ne može podnijeti svoj teret. Stoga, pomozimo im! A u trenucima teškim po nas, sjetimo se ove priče: