Proteklih smo dana, nakon vijesti o smrti našega Kardinala, bili potaknuti malo više razmišljati o tom našem “trećem rođenju”, kako je sam Kardinal nazivao smrt.

Potaknuta njegovim načinom života, njegovim živim svjedočenjem vjere, želim i s Vama, našim dragim čitateljima, podijeliti neke trenutke života i rada Franje kardinala Kuharića.

Najprije Vas želim ukratko upoznati sa životom kardinala Franje Kuharića. Rođen je 15. travnja 1919. u Gornjem Pribiću kao trinaesto dijete od roditelja Ivana i Ane r. Blažić. Nakon završene osnovne škole, a potom i gimnazije, upisao se na Rimokatolički bogoslovni fakultet, na kojem je diplomirao 1945. godine. Za svećenika ga je zaredio nadbiskup Alojzije Stepinac 15. srpnja 1945. koji je mladim ređenicima rekao:

Tijekom svoje svećeničke službe Kardinal je, kako sam ističe, imao na savjesti riječi apostola Pavla: “Doista, jao meni ako Evanđelje ne navješćujem!” (1 Kor 9,16). A moramo priznati da je Kardinal svojim propovijedima mnoge potaknuo na razmišljanje. Govorio je uvijek otvoreno, s puno žara i ljubavi prema Kristu. Teme njegovih propovijedi su bile raznolike: obraćao se djeci, mladima, obiteljima, starcima i nemoćnima. Govorio je uvijek o aktualnim temama, a u svojim propovijedima nikada nije zaboravljao Blaženu Djevicu Mariju, prema kojoj se uvijek odnosio na poseban način, kao našoj majci i zagovornici; naziva ju “stvorenjem u kojem je Bog ostvario svu ljepotu, čistoću, svjetlost stvorenoga bića koje je ispunjeno Bogom”.