Broj |
28 |
Godina |
4 |
Ožujak, 2002. |
|
© K_com Dtg Ltd 2005. |
|
|
|
![]() |
|---|
O našem kardinalu |
||||
|---|---|---|---|---|
| Marija Maković |
| O našem kardinalu... |
![]() |
Proteklih smo dana, nakon vijesti o smrti našega Kardinala, bili potaknuti malo više razmišljati o tom našem “trećem rođenju”, kako je sam Kardinal nazivao smrt. Potaknuta njegovim načinom života, njegovim živim svjedočenjem vjere, želim i s Vama, našim dragim čitateljima, podijeliti neke trenutke života i rada Franje kardinala Kuharića. Najprije Vas želim ukratko upoznati sa životom kardinala Franje Kuharića. Rođen je 15. travnja 1919. u Gornjem Pribiću kao trinaesto dijete od roditelja Ivana i Ane r. Blažić. Nakon završene osnovne škole, a potom i gimnazije, upisao se na Rimokatolički bogoslovni fakultet, na kojem je diplomirao 1945. godine. Za svećenika ga je zaredio nadbiskup Alojzije Stepinac 15. srpnja 1945. koji je mladim ređenicima rekao: “Šaljem vas u krvavu kupelj!”. Ova se rečenica u životu mladog svećenika Franje Kuharića više puta pokazala točnom. Stalni progoni, ubijanja i maltretiranja svećenika, pratila su ga osobito u prvim godinama njegova svećeništva. No, sve ga to nije omelo u njegovu nastojanju da i dalje bez straha svjedoči svoju vjeru. U svom se pastoralnom radu istakao ozbiljnošću, duhovnim zalaganjem i osobitom marljivošću. U svojoj je pastoralnoj službi postigao poštovanje svih s kojima je dolazio u dodir. Zagrebačkim nadbiskupom imenovan je 1970. godine, a 1983. papa Ivan Pavao II. imenovao ga je kardinalom. |
Tijekom svoje svećeničke službe Kardinal je, kako sam ističe, imao na savjesti riječi apostola Pavla: “Doista, jao meni ako Evanđelje ne navješćujem!” (1 Kor 9,16). A moramo priznati da je Kardinal svojim propovijedima mnoge potaknuo na razmišljanje. Govorio je uvijek otvoreno, s puno žara i ljubavi prema Kristu. Teme njegovih propovijedi su bile raznolike: obraćao se djeci, mladima, obiteljima, starcima i nemoćnima. Govorio je uvijek o aktualnim temama, a u svojim propovijedima nikada nije zaboravljao Blaženu Djevicu Mariju, prema kojoj se uvijek odnosio na poseban način, kao našoj majci i zagovornici; naziva ju “stvorenjem u kojem je Bog ostvario svu ljepotu, čistoću, svjetlost stvorenoga bića koje je ispunjeno Bogom”. Njegov smješak, vedar pogled na život ali i na smrt, neka nas potakne na ljubav prema Bogu i bratu čovjeku, jer upravo iz takvog stava proizlazi i osmijeh i vedrina i radost. Budimo uistinu svjedoci Kristova postojanja, kako bismo i mi, poput našega Kardinala, na smrt gledali kao na naše “treće rođenje”. |