Od starine slave kršćani euharistiju na godišnjicu smrti svojih najbližih i na taj se način spominju njihove smrti; i svakogodišnji spomen svetaca Svi sveti vuče iz toga svoj korijen. Slavi se također godišnjica posvete crkve i godišnjica ređenja biskupa.

Godišnjica posvete crkve slavi se u samoj posvećenoj crkvi, a godišnjica posvete katedrale u svim crkvama biskupije. Ova je proslava važna za rast samosvijesti svake Župe i zato se treba slaviti svečano. Proslava posvete crkve poznata je na Zapadu već od 5. stoljeća. Ako je crkva bila posvećena nekom svecu, s vremenom se dan posvete crkve svečano slavio na svečev spomendan. Danas u našim krajevima, zajednica redovito svečanom euharistijom slavi dan svoga zaštitnika (patrona, titulara). Redovito bez liturgijske povezanosti s eventualnom posvetom crkve. Puku je to slavlje vrlo omiljelo, povezano s različitim običajima, a posebno dolaskom rodbine i prijatelja “u goste”. Pučko slavlje ima različite nazive: (crkveni) god, proštenje, “kirvaj” ili “kirbaj”, “kirmes” ili “kermes”…

slave Kristova otajstva tijekom liturgijske godine. Uz stare svetkovine kao što su Uskrs, Bogojavljenje i Božić, koje slave spasenjske događaje Isusova života, nastali su tijekom stoljeća “idejni ili tematski blagdani” kao Srce Isusovo ili Tijelovo, koji žele uzdići neku vjersku istinu ili posebni Kristov aspekt ili naslov. Kad Gospodnji blagdan padne u nedjelju, potisne je i zauzme njezino mjesto.