Kraljevstvo nebesko je kao matematika. Matematiku moraš uvijek vježbati i učiti da bi znao, a u kraljevstvu nebeskom moraš uvijek raditi dobra djela, a ne samo nekad. Tako također ne smiješ griješiti puno u matematici, a ako želiš biti dio Kraljevstva nebeskog ne smiješ griješiti i ne misliti što radiš.

Ležao sam na podu i došao je Isus. Farizeji su doveli neku ženu koja je uhvaćena u preljubu. Farizeji su slijedili zakone te su ih htjeli kamenovati. Pored mene je stao Isus i počeo pisati po tlu. Narod je navaljivao i uskoro jedan farizej digne baš mene od sveg kamenja okolo. Ja sam prvi trebao biti bačen na tu ženu. Uskoro se Isus digne: “Neka prvi baci kamen onaj koji je bez grijeha”. Uskoro me nemilosrdno spuste na tlo i svi od najmanjeg do najvećeg odu iz hrama. Ostali su samo žena i Isus i Isus joj oprosti sve grijehe.

Smatram da je preuzimanje odgovornosti velika hrabrost, ali i nije tako strašno kada se radi o nekome ili nečemu drugom. Preuzeti odgovornost za sebe, svoje riječi i djela, e to je već malo teže, ali i nije tako strašno kako se čini ako malo pripazimo na svoje ponašanje.

Ja sam svjesna odgovornosti koju moram preuzeti za svoje postupke, ali jednako tako moram prihvatiti odgovornost za nekoga ili nešto kada mi ih roditelji ili bilo tko drugi da na brigu. No, to nikako neće moći učiniti ukoliko ne budu imali povjerenja u mene. Stoga, kao zaključak proizlazi da bismo svi mi trebali biti odgovorni za svoje riječi i djela, ali ipak ne smijemo pretjerati, da odgovornost ne bi bila prevelika, i na taj način steći povjerenje drugih.

Moram priznati da mi baš i nije lako preuzeti odgovornost za svoje riječi i djela, ne vjerujem da itko odgovornost prihvaća s radošću, ali svi mi ćemo jednom odrasti i morat ćemo se sami znati brinuti o sebi, neće više biti mame i tate da nas brane i zato je bolje da se već sada počnemo privikavati.