Sveti Stanislav Krakovski je rođen 26. srpnja 1030. godine, u Szczepanowu [ ščepanov ] , kraj Krakova u Poljskoj, nakon mnogo molitava njegovih roditelja. Roditelji su mu u znak zahvalnosti Bogu što im je darovao sina, odredili svećenički poziv. Nakon što su oni umrli, cijelo bogatstvo i imetak svoje obitelji podijelio je siromašnima. Ubrzo je postao svećenik, a kasnije i kanonik u krakovskoj katedrali.

Nedugo zatim je mjesto krakovskog nadbiskupa ostalo prazno, te je uz Papinu pomoć, za novoga nadbiskupa izabran Stanislav. Stanislav se prvenstveno brinuo za siromašne - sve ih je popisao i rekao svojim slugama da nikada ništa ne odbiju ljudima s toga popisa.

U to je vrijeme Poljskom vladao Boleslav II. Ćelavi. Bio je to kralj vrlo dobre čudi, izvojevao je mnoge pobjede,ali su ga one, nažalost, i iskvarile. Tako je nakon mnogo pohlepnih i okrutnih dijela sablaznio kraljevstvo time što je oteo ženu jednome od svojih plemića. Kada je vidio kraljevo ponašanje, nadbiskup Stanislav se pobunio, jer je htio vratiti Boleslava natrag u kršćanski život, te nije štedio molitava za njega.

Nakon što je tako povjerio Boleslava Bogu, otišao je u kraljevu palaču i otvoreno ga ukorio za zločin protiv Boga i ljudi, te mu zaprijetio da će ga isključiti iz Crkve ako nastavi sa zločinima.

Ljut zbog Stavislavova ukora, Boleslav je skovao plan kako će uništiti nadbiskupov dobar ugled - podmitio je nećake nekog čovjeka Pavla, koji je nedavno umro, da se zakunu da njihovom ujaku nikad nije bio isplaćen novac za zemlju koju je Stanislav od pokojnika kupio za Crkvu.

Stanislav je, bez straha, napušten od svih svojih prestrašenih svjedoka, pristupio kraljevu sudu, te mu obećao da će u roku od tri dana pred njega dovesti oživljenog Pavla kako bi svjedočio u njegovu korist. Nakon mnogo molitve i suza, trećeg je dana Stanislav mrtvog Pavla vratio među žive, te ga u njegovoj mrtvačkoj odjeći odveo pred kralja, gdje je ovaj rekao da mu je nadbiskup bio isplatio punu cijenu za zemlju koju je bio prodavao, kako je i bilo. Pavla su zatim odveli do njegova groba, te se on, pred velikim brojem ljudi, vratio u svoje prijašnje stanje.

Izgubivši tako od Stanislava, Boleslav se nakratko ipak trudio pokazati da se popravlja,ali se uskoro opet vratio najskandaloznijim razuzdanostima, te mu je Stanislav, vidjevši da je njegov ukor bio beskoristan, proglasio isključenje iz Crkve.Za inat tome ukoru, 11. travnja 1079.g., Boleslav je s vojnicima ušao u kapelu Sv. Mihaela u kojoj je Stanislav služio Misu, te naredio vojnicima da ga ubiju na oltaru.

Vojnici su se oglušili na njegovu zapovijed jer su vidjeli svjetlost s Nebesa. Razbiješnjen, Boleslav je nasrnuo na Stanislava, te ga ubio.
Zbog novonastale situacije, Papa je isključivši poljskog kralja iz Crkve i progasivši njegovo vladanje beskorisnim i praznim, zabranio da se u poljskom kraljevstvu služe Mise. Boleslav se, konačno, pokajao, pobjegao iz Poljske, te se obučen kao hodočasnik uputio prema Rimu. Do Rima ipak nije stigao jer se pridružio monasima u jednom benediktinskom samostanu. Tamo je proveo sljedećih sedam godina, ponizno služeći monasima, strpljivo podnoseći stroge zakone samostana. Tek je na samrti monasima pokazao svoju dobro skrivanu krunu i priznao im da je on kralj Boleslav. Boleslav je proveo mnoge sate u molitvi pred Gospinim kipom, te možemo zaključiti da mu je Ona darovala milost obraćenja i sretnu smrt.