Broj |
29 |
Godina |
4 |
Travanj, 2002. |
|
© K_com Dtg Ltd 2005. |
|
|
|
![]() |
|---|
Caritas |
||||
| Doroteja Grubačević |
| Caritas |
![]() |
Od prošloga izvještaja o radu Župnog Caritasa vjernicima Velike Mlake, veseli nas što smo do Uskrsa pomogli svima potrebnima koji su nam se obraćali za pomoć, uključujući stare i nemoćne. Uz pomoć mladih naše Župe i njihovog dobrovoljnog zalaganja, za pomoć potrebnima, za Božić i Uskrs posjetili smo 49 obitelji i pružili pomoć u hrani, prema našim mogućnostima. U svakom paketiću ima više ljubavi nego vrijednosti. Negdje je ta ljubav primljena s ljubavlju, a ponegdje s nerazumijevanjem. Naši prijatelji “Mladi Obenga” proživljavaju iste situacije kod sakupljanja. Kucaju na svaka vrata. Mnoga su srca otvorena, a mnoga i umiru, a da ljubav prođe mimo njihova tvrda srca. |
| U dva navrata zajedno sa mladima u Njemačkoj obilazila sam župe Donje Bavarske koje pomažu zemljama u ratu i po ratu, kao u raznim nepogodama. Gledajući predane ljude dobrovoljnome radu za svoga bližnjega i onoga potrebnoga i nemoćnoga, probudila bi se ljubav karitativna u mnogima koji ne gledaju daleko od sebe.
Darovatelji redovito razmišljaju da će ono što daruju usrećiti onoga tko očekuje pomoć, međutim, kada se napuni veći kamion, nađe se predmeta koje naš mali kombi prevozi u daleka sela gdje svaka pomoć dobro dođe. Stari rabljeni namještaj, madrace, odjeću i obuću redovito prevozimo našim povratnicima koji nam se obraćaju za pomoć. U nekim obnovljenim selima nema ni struje ni vode, a ima i u poljima mina, tako da je život ograničen. Do sada smo posjetili sela u okolici Knina, Rakovice, Topuskoga i Gline. Redovito po jednoj obitelji šaljemo u Vukovar. Iz Karina također redovito sami dolaze predstavnici obitelji naših branitelja, koji su useljeni u prazne kuće. Na vrata časnih sestara Karmelićanki kucaju mnogi siromašni koji ne odu nikad, a da ne bi dobili paketić hrane koji prime iz njihove ruke, a uz našu pomoć. Isto imaju na raspolaganju od našeg župnog Caritasa i časne sestre Bazilijanke u Sošicama, časne sestre Ančele i časne sestre Kćeri Božje ljubavi. Humanitarna suradnja je neophodna. Jedan sam ne može puno učiniti. Više ruku ljubavi zajedno donose veće plodove rada. Vjerujemo da nas vodi svjetlo Kristovo na svakodnevnom putu; znamo isto tako da nas štiti naša Nebeska Majka u trenucima kada se vidi da ćemo teško dalje. Kada gubimo samopouzdanje, ponuka nas na daljnji rad stari svećenik Valentin iz Njemačke koji kaže: “Bog nas je pozvao i dao dar dragocjene ljubavi za taj težak rad, a mi moramo opravdati to povjerenje”. |