Sveti Florijan rođen je 250.g., u gradiću Enns, u rimskoj provinciji Noriku, u današnjoj Austriji. Bio je časnik u rimskoj vojsci, vođa rimske vatrogasne brigade, vrlo mudri administrator, čovjek upućen u pitanja prava i vlasti. U njegovo vrijeme Rimskim Carstvom je vladao car Dioklecijan.

O njegovom životu, kao i o smrti postoje mnoge legende u čiju se istinitost sumnja. Neke kažu da je kao mladić molitvom i vjerom ugasio vatru u jednoj kući. Neke navode da je spasio cijeli grad od vatre samo jednim vjedrom vode. Zbog ovih legendi u narodu se, još od XII. stoljeća, slavi kao zaštitnik vatrogasaca i dimnjačara.

Zbog mudrog ponašanja, Dioklecijan ga je zamijetio i već pripremao velike planove za nastavak Florijanove karijere, ali Florijan je u međuvremenu postao Kršćanin, te je znao da mu uskoro prijeti smrt od Dioklecijana, koji ih je progonio. Florijan se smrti nije bojao jer je vjerovao u novi život poslije smrti, kako ga je učila njegova vjera.

Dioklecijan mu je pružio dvije prilike da zaniječe da je Kršćanin i pokloni se rimskim bogovima, no kad ih je Florijan čvrsto odbio, ovaj je naredio da ga se spali na lomači, kako bi bio primjer drugima. Vojnici nisu nikako mogli zapaliti lomaču, jer se Florijan molio za to, te im hrabro rekao da ga ne spale na jeftinu drvu, nego na jelovini, kako bi ga njezin dim prije odveo do Neba.

Ipak se našao neki “kršćanomrzac” i u rijeku odgurnuo mlinski kamen za koji je užetom za vrat bio privezan Florijan. Nad njegovim je tijelom orao koji je lebdio stvarao sjenu u obliku križa, te su ga prolaznici izvukli van iz rijeke i dostojno pokopali. Kasnije je tijelo prenešeno u augustinski samostan kraj Linza, i napokon u Rim, gdje je 1138. godine papa Lucije III. neke svečeve relikte predao poljskom kralju Kazimiru i krakovskom biskupu. Od tada se Florijana slavi kao sveca zaštitnika Poljske, Linza i Gornje Austrije, 4. svibnja, na dan kada je 304. godine bio ubijen.

U ikonografiji ga se prikazuje kako u odori rimskog vojnika drži dugačko koplje u jednoj ruci, dok drugom iz drvenog vjedra proljeva vodu po gorućoj minijaturnoj kućici.