Obratiti se znači promijeniti svoj stav prema životu, a onda i sam način života, znači dopustiti Isusu da to On učini, jer mi svojim snagama ništa ne možemo.

Obraćenje je, zapravo, naša odluka, ono se događa tek onda kada mi donesemo odluku da želimo biti drugačiji, bolji, onakvi kako to od nas traži naša vjera. Gospodin nam je dao slobodnu volju i ne želi ništa na silu od nas, ali ako mi poželimo obraćenje iskrena srca, Gospodin koji je vjeran i sama dobrota i ljubav, dat će nam.

Obraćenje se najčešće događa po trpljenju. Čovjek, kada mu je teško, kada ne nalazi izlaz iz svojih životnih teškoća, počne tražiti Boga i On mu se onda očituje. Moglo bi se reći da je obraćenje očitovanje Božje ljubavi nama. Predivna je spoznaja da si zamilovan i ljubljen od Boga, da si njegova svojina, da te imenom zazvao, da te drži na svom dlanu, da te čuva na svim tvojim putovima da se ne spotakneš. Pa makar se životne oluje na stišavaju, s Bogom se lakše podnose. Bog daje mir kakav svijet ne može dati, ispunjenje kakvo nikakav užitak i novac ne mogu dati; to je trajan mir u dubini duše, to je radost koju daje spoznaja da te Bog ljubi. Imaš gotovo djetinju bezbrižnost, ako svoj život staviš u Božje ruke, tada Bog vodi sve tvoje parnice – zato se isplati povjerovati Mu, krenuti za Njim, predati Mu se.