Bog je izabrao Mariju da bude Majka njegova Sina. Njezinim predanjem i potvrdnim odzivom Božjem pozivu ona ostvaruje svoje jedinstveno poslanje u otkupiteljskom djelu Krista. Marija je uzor u nasljedovanju Krista, ali i majka u ostvarenju toga našeg poziva.

“Budući da je Marija i uzor i majka, možemo joj se obratiti u svakoj prigodi našeg života. Bit se, naime, ove majčinske ljubavi, koju Bogorodica unosi u tajnu otkupljenja i u život Crkve, nalazi u posebnoj blizini ljudima u svim njihovim potrebama.” (Ivan Pavao II. u enciklici Redemp. Hom.)

Oduvijek se Karmel priznao kao “Red Marijin”, ne samo zato jer je prva kapela bila posvećena Mariji, nego jer je Red od svojih početaka bio posvećen Gospi.

Unatoč dugoj povijesti, karmelićani na europsko tlo dolaze u trinaestom stoljeću. Tada su redovnici, uslijed društvenih nedaća i pogibelji napustili Palestinu i prešli u Europu. No, i tamo ih čekaju poteškoće. Redovnička stega popušta u strogoći pa je bilo nužno obnoviti pravi duh karmelskog redovničkog života. Nakon mnogo pokušaja obnove Karmela, uspijelo je to Tereziji iz Avile (1515. – 1582.) i Ivanu od Križa (1542. – 1591.). Svojim svetim životom i uzornom redovničkom stegom, neobičim i ustrajnim zalaganjem oko obnove karmelskog duha u muškim i ženskim redovničkim zajednicama, Terezija Avilska i Ivan od Križa stekli su naziv “Obnovitelja novog Kramela ”.

Karmelićani oblikuju svoj redovnički život po uzoru i pod zaštitom Marije pomoću nutarnje molitve i meditacije. Ideal suvremenog, terezijanskog Karmela sažet je u riječima proroka Ilije: “Živi Gospodin pred čijim licem stojim”.

Život meditacije i nutarnje molitve ostvaruje se u službi čovjeka. Pravi, istinski karmelićanski život traži beskompromisnu predanost Bogu i potpuno zalaganje za braću i sestre po molitvi, žrtvi i apostolatu.

Danas je Karmel velika redovnička zajednica raširena po svemu svijetu. Osim otaca – svećenika i braće – pomoćnika (I. red), sestara u strogoj klauzuri (II. red), pridružene su mu razne družbe, sa različitim zajednicama. Karmelu pripadaju članovi III. reda kao i svjetovni zavodi i ustanove koje načelno djeluju u karmelskom duhu, a veoma je raširena karmelićanska Škapularska bratovština.

Neobuvene karmelićanke vode u malim zajednicama čisto kontemplativan život To znači da su u njihovom životu svi drugi elementi podložni samoći, šutnji i životnoj strogosti. One se posvećuju trajnoj prisutnosti Božjoj i molitvi po uzoru Marijinu. Na poziv zagrebačkog nadbiskupa dr. Alojzija Stepinca, prve bosonoge karmelićanke dolaze u Hrvatsku i nastanjuju se u Brezovici. Prvi Hrvatski Karmel utemeljen je 24. prosinca 1939. godine.

U Hrvatkoj postoje tri samostana: u Brezovici, u Kloštar–Ivaniću, u Šarengradu; te samostan u Medvodeu u Sloveniji.

Marija je za karmelićane Majka, Sestra, Uzor i nadahnuće. U Mariji karmelićanin gleda proživljen svoj vlastiti život. Bitno marijanski jest: poniznost, otvorenost prema Bogu za primitak njegove vječne Riječi, spremnost da je čuva, nosi i da puninu milosti daruje drugima u apostolatu.

I zato, neka i svi mi živimo s Marijom u duhu Karmela po riječima svetog Ambrozija: “Neka u svima stoluje Marijina duša, da proslavljujemo Boga; neka u svima stoluje duh Marijin da se radujemo u Bogu.”