Broj
31
Godina
4
Lipanj, 2002.
 
 
Naslovnica
Sadržaj
Uvodnik
Statistika
Obavijesti
 
Aktualnosti
Barka

Impressum

glavna

 

© K_com Dtg Ltd 2005.
Dvije, tri o ubojstvu
Sveti Antun
Zaostali
Put u povijest
Pisma čitatelja
Naklapanje grješnog promatrača
Amo, tamo po Zagorju
 
Danijel Krilčić
Dvije, tri o ubojstvu
(I dio)
Kad čovjeka ubiješ, ubio si njegove misli! One se lijepe za nas kao kakova bolest i u snu nas progone.
(A. Šenoa "Prosjak Luka")

Prije nego što nastavim dalje s člankom, želio bih vam skrenuti pozornost na neke činjenice:

peta Božja zapovijed glasi: Ne ubij! I stoga je svaki čin protiv ljudske osobe, a koji dovodi do smrti, grijeh protiv Boga i brata čovjeka
svaki liječnik, prije dobivanja diplome, polaže Hipokratovu zakletvu u kojoj kaže i ovo: Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začeća... Ovo izjavljujem slobodno i svjesno pozivajući se na svoju čast!
1996.god. Sabor je usvojio program demografskog razvitka, kroz koji poručuje: Život čovjeka temeljna je vrijednost našeg društva te ga treba zaštititi od začeća do prirodne smrti. Ta zaštita mora biti moralna, zakonodavna i zdravstvena...

Ne želim nikoga uvjeravati, već mi je namjera samo da se zamislimo kakav je to svijet u kojem živimo i imamo li mi kakvu moć da promijenimo ono loše u njemu.

 
Samilosna smrt

Nedavno je Belgija legalizirala eutanaziju i tako je uz Nizozemsku postala druga država u Europi u kojoj je zakonom dozvoljeno skratiti čovjekov život. Dovoljno je spomenuti da je u Nizozemskoj dopuštena i uporaba lakih droga. A i činjenica da se nisu plasirali na SP, usprkos velikom broju kvalitetnih nogometaša, dovoljno govori o karakteru tog naroda.

Oni koji su odlučili o provođenju tog zakona, brane se da to nije ubojstvo, već samo olakšanje patnji bolesniku. Istina ili samozavaravanje?

Na neki način su pokušali unaprijed spriječiti mogućnost zlouporabe postavljanjem pravila prema kojim će se ona izvršavati jedino uz suglasnost obitelji, potpise nekoliko liječnika i na učestalo zahtijevanje (svjesnog) bolesnika.

Ali može li to biti mjerodavno? Npr. ako članovi obitelji žele nasljedstvo, što će ih spriječiti da potkupe liječnike? Na kraju krajeva, i oni su ljudi. A želja za olakšanjem patnje, bolesniku zamućuje moć zdravog rasuđivanja i ako u obitelji ne postoji ljubavi i vjere u Boga, može doći do pogrešnih odluka i postupaka.

Ako samo malo pogledamo naći ćemo primjere tolikih svetaca koji su svoje patnje prikazali Bogu! Zar oni nisu bili ljudi koji pate i koji žele da bol prestane?!

Na kraju se dolazi do zaključka da su pojedinci (ili cijela masa naroda) dopustili sebi malo previše slobode kad su se počeli miješati u Božji posao odlučivanja tko i kada će prijeći s ovoga svijeta. A svima nama ostaje pitanje imaju li oni dovoljno snage za tu igru, ili je samo pitanje vremena kad će im kontrola izmaknuti iz ruku?