Na vratima seoske crkve neki je prosjak prosio. Jednom ga je opat ukorio:
- Kako te nije stid? Prošli si mjesec bio slijep, a sada si hrom.
Prosjak spremno odgovori:
- Ne ljuti se oče, već se raduj. Bog mi je vratio vid, a meni su se od uzbuđenja oduzele noge.